Kategorija: Tehnologija

TIRANA – Operateri iz Evropske unije i sa zapadnog Balkana potpisali su sporazum koji omogućuje postupno snižavanje cijena, a onda i potpuno ukidanje rominga.

Sporazum je potpisan u okviru samita EU – Zapadni Balkan, a prva snižavanja cijena dogodiće se tokom 2023. godin.

Snižavanje troškova rominga sa zemljama EU omogućuje bolje uslove za saradnju i podsticaj za poslovanje, ali i za turizam, istaknuto je prilikom potpisivanja sporazuma.

Ranije su lideri zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa dogovorili međusobno ukidanje naknada za roming što je realizovano 2021. godine. Agencije

Objava Ukida se roming u EU prenijeta sa portala Capital.ba – Informacija je capital.

Naučnici su nedavno istražili genom te sićušne morske životinje kako bi otkrili njenu tajnu. Pronašli su gene koji besmrtnu meduzu čine – besmrtnom.

Naučnici odavno spekulišu o mogućnosti usporavanja starenja, a neki od njih smatraju da teoretski ne postoji prepreka beskonačnom produženju ljudskog života. Zaustavljanje starenja omogućilo bi ljudima biološku besmrtnost, iako ne i potpuni imunitet na smrt od bolesti ili fizičkih povreda.

Biološku besmrtnost, kako izgleda, već posjeduju najmanje dva mala beskičmenjaka mekog tijela koji žive u vodi. Jedan od njih je hidra koja svoju besmrtnost postiže zahvaljujući građi od matičnih ćelija koje se neprestano regenerišu. Drugi je već spomenuta besmrtna meduza manja od ljudskog nokta poznata pod naučnim nazivom Turritopsis dohrnii.

Ona svoj život započinje kao sićušna, slobodno plutajuća larva poznata kao žarnjak. Iz te larve nastaje kolonija polipa pričvršćena za morsko dno, a zatim iz polipa ‘pupe’ meduze koje slobodno plivaju u moru. Svi polipi i meduze koji nastaju iz jednog žarnjaka genetski su identični klonovi. Ako je meduza izložena spoljnom stresu ili fizičkom napadu, ako nema dovoljno hrane ili je bolesna i stara, može da se vrati u prethodni stadijum, stvarajući novu genetski identičnu koloniju polipa. A taj proces ponavlja se beskonačno.

Naučnici su decenijama pokušavali da proniknu u tajne besmrtne meduze, a čini se da je tim španskih naučnika došao korak bliže rješavanju te misterije. U istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), naučnici sa Univerziteta u Ovijedu utvrdili su da besmrtna meduza ima dvostruko više kopija gena povezanih s popravkom DNK od svog srodnog — ali smrtnog — rođaka, grimizne meduze poznate kao Turritopsis rubra.

„Iako starenje utiče na većinu živih organizama, meduza Turritopsis dohrnii jedina je vrsta koja može da se više puta podmladi nakon polne reprodukcije, postajući biološki besmrtna“, napisali su autori istraživanja.

Oni su identifikovali varijante gena meduze povezane s replikacijom, popravkom DNK, održavanjem telomera, procesima oksidacije, matičnim ćelijama i međućelijskom komunikacijom. Utvrdili su da je za besmrtnost meduze ključan popravak i održavanje telomera, dijelova DNK koji štite krajeve hromozoma za vreme reprodukcije i koji se tokom života „troše“ i skraćuju. To međutim nije slučaj s tijelomerima besmrtne meduze – njeni telomeri i nakon nebrojenih ciklusa razmnožavanja ostaju netaknuti.

Zasad nisu sasvim jasne pojedinosti procesa zahvaljujući kom Turritopsis dohrnii uspeva da održi svoje tijelomere vječno mladima, ali otkriće španskih naučnika o dvostruko većem broju kopija gena za popravak DNK približava nas odgovoru na to pitanje. Naučnici se nadaju da bi bolje razumijevanje mehanizma održavanja telomera moglo na kraju da dovede do razvoja lijekova za trenutno neizliječive bolesti povezane sa starenjem, poput Parkinsonove i Alchajmerove. Možda nam u dogledno vrijeme otkriće tajne besmrtne meduze neće omogućiti večni život, ali bi nam barem moglo osigurati dostojanstvenu starost, piše Sputnjik.

LONDON – Nil Papvort, tada 22-godišnji softverski programer iz Velike Britanije, u decembru 1992. godine je poslao prvu tekstualnu SMS poruku sa kompjutera svom kolegi Ričardu Džarvisu.

Papvort je radio kao programer i inženjer za testiranje na kreiranju usluge kratkih poruka (SMS) za svog klijenta, Vodafone. U tom prvom tekstu, poslatom 3. decembra 1992, jednostavno je pisalo: “Srećan Božić”.

Nil Papvort je poslao prvu tekstualnu poruku na svijetu 3. decembra 1992.

Godinu kasnije, 1993. Nokia je predstavila SMS funkciju sa karakterističnim “bip” signalom za dolaznu poruku.

U početku, tekstualne poruke su imale ograničenje od 160 znakova. Rani korisnici su ovo zaobišli tako što su upotrebljavali skraćenice kao što je LOL (smeh naglas) i emotikone – simboli napravljeni od znakova na tastaturi za prikazivanje emocija. Oni su kasnije inspirisali stvaranje prvih emodžija.

Godine 1999, sedam godina nakon Nilove prve SMS poruke, tekstovi su konačno mogli da se razmjenjuju na više mreža, što je dovelo do njihove veće popularnosti nego ikada ranije.

Danas milioni ljudi širom sveta šalju poruke za Božić koristeći tekstove, videe i emodžije. Kada je obilježavao 25. godišnjicu prvog SMS-a, Nil je zamislio moderniju verziju svoje božićne poruke iz 1992. godine, ovog puta koristeći emodžije.

“Nisam imao pojma koliko će slanje poruka da postane popularno i da će da dovede do emodžija i aplikacija za razmjenu poruka koje koriste milioni. Ja sam tek nedavno rekao svojoj djeci da sam poslao taj prvi tekst. Gledajući unazad, jasno je da je božićna poruka koju sam poslao bio ključni trenutak u istoriji mobilnih uređaja”, rekao je on.

Postoji vjerovanje da je pokojni Mati Makonen, finski inženjer mobilnih komunikacija, otac SMS-a. Ali iako je bio sastavni dio procesa, on nije sam izmislio tehnologiju. To je bio rezultat višenacionalne saradnje. Koncept je nastao 1984-1985. kada su Bernard Gilebert i Fridhelm Hilebrend kreirali GSM kodove: standarde za razmjenu tekstualnih poruka.

Usvajanje tehnologije

Pronalazak tekstualnih poruka nam je dao brz i praktičan način da dođemo do prijatelja i porodice i obezbijedio zamjenu za glasovne pozive. Ipak, usvajanje SMS tehnologije je potrajalo.

U 1995. godini, samo 0,4 SMS-a mjesečno je poslato po GSM korisniku, dijelom zbog toga što su operateri bili spori u postavljanju i sistemima naplate.

Međutim, 2007. SMS je postao najčešće korišćena usluga prenosa podataka, sa 75 odsto mobilnih korisnika širom svjeta koji aktivno šalju poruke. U 2010. godini, 200.000 tekstualnih poruka je poslato svakog minuta, a 6,1 bilion tekstova je poslato na globalnom nivou, prema Međunarodnoj uniji za telekomunikacije.

Da li je SMS efikasan sada, nakon 30 godina?

Iako je upotreba SMS-a doživjela vrhunce i padove tokom posljednje tri decenije, postoji mnogo dokaza koji potvrđuju da je to još izuzetno popularan kanal. Samo u SAD poslato je 2,2 biliona SMS ili MMS poruka 2020. godine, što je povećanje u odnosu na nagli pad u 2017 (1,5 biliona).

Mnoge kompanije sada prepoznaju da je SMS moćan alat za dopiranje do kupaca, posebno za komunikaciju osjetljivu na vrijeme. Zašto? Tekstovi se šalju preko mobilne mreže i ne oslanjaju se na internet, što znači da mogu da se isporuče čak i u udaljenim područjima sve dok postoji telefonski signal.

Takođe je dugogodišnja činjenica da tekstovi imaju nevjerovatnu stopu otvaranja od 98 odsto, što nije iznenađujuće kada se uzme u obzir da prosječna osoba podigne svoj mobilni telefon neverovatnih 58 puta dnevno.

Tekstovi su zaista dobri i po pitanju angažovanja. Studija maloprodaje je otkrila da tekstualne poruke proizvode šest do osam puta veću stopu angažovanja koja se obično postiže putem e-mail marketinga.

Način na koji klijenti više vole da ih kompanije kontaktiraju varira u zavisnosti od vrste poruke i demografske kategorije publike. Na primjer, čak 88 odsto milenijalaca radije piše SMS umjesto da zove.

Budućnost tekstualnih poruka

Iako postoje rivalske aplikacije za razmjenu poruka poput Vibera, WhatsApp-a, Telegrama i Messengera, SMS je nesumnjivo tu da ostane, ne samo zato što se ove aplikacije oslanjaju na SMS za registraciju novog korisnika. Na primjer, da biste kreirali WhatsApp nalog, prvo morate da verifikujete telefonski broj pomoću jedinstvenog koda koji se isporučuje SMS-om.

A i sama tehnologija tekstualnih poruka neprestano se razvija.

 BIZLife

Objava SMS puni 30 godina, prva poruka bila je “Srećan Božić” prenijeta sa portala Capital.ba – Informacija je capital.

Rezultat dolazi nakon desetljeća neuspjeha na tom polju i potaknuo je stručnjake da kažu da bi se Alzheimerova bolest, koja pogađa 30 miliona ljudi u svijetu svijeta, mogla izliječiti.

“Ovo je prvi lijek koji pruža stvarnu mogućnost liječenja za pacijente s Alzheimerom”, rekao je Bart De Strooper, direktor britanskog Instituta za istraživanje demencije na Univerzitetskom koledžu u Londonu.

“Iako se kliničke koristi čine donekle ograničene, može se očekivati ​​da će s vremenom postati očitije,” kazao je De Strooper.

Lijek, lekanemab, je terapija antitijelima koja uklanja nakupine proteina zvane beta amiloid koji se nakupljaju u mozgu.

Nejasno je koliko nakupine pokreću Alzheimerovu bolest, ali kod pacijenata s nasljednim oblicima bolesti, čini se da utiru put kaskadi moždanih promjena koje postojano uništavaju moždane stanice.

Razvojni programeri Lecanemaba, Biogen u SAD-u i Eisai u Japanu, objavili su vrhunske rezultate kliničkog ispitivanja na gotovo 1800 pacijenata u septembru, ali naučnici na tom području s nestrpljenjem su čekali potpune podatke koji su objavljeni u utorak u New England of Journal of Medicine.

To je pokazalo da lijek smanjuje pad ukupnih mentalnih vještina pacijenata za 27 postom tokom 18 mjeseci, skroman, ali značajan rezultat.

“Vjerujem da potvrđuje novu eru modifikacije lijeka za Alzheimerovu bolest. Era koja dolazi nakon više od 20 godina napornog rada na anti-amiloidnim imunoterapijama, od strane mnogo, mnogo ljudi, i mnogo razočaranja na tom putu,” rekao je Nick Fox, profesor kliničke neurologije i direktor Centra za istraživanje demencije na UCL-u.

Alzheimerovu bolest čini gotovo dvije trećine od 55 miliona ljudi koji žive s demencijom u svijetu. To je vodeći uzrok smrti u Velikoj Britaniji, pacijenti obično umiru unutar sedam godina od dijagnoze.

Bolest košta Veliku Britaniju 25 milijardi funti godišnje, a očekuje se da će se broj gotovo udvostručiti na 47 milijardi funti do 2050. godine. Najčešći rani znakovi su problemi s pamćenjem, ali kako bolest napreduje, ljudi se mogu naći izgubljeni na poznatim mjestima, imati problema s donošenjem odluka , bore se s jednostavnim zadacima i na kraju ne mogu jesti ili se kretati bez pomoći.

Desetljećima su trajali napori da se bolest uspori, zaustavi ili poništi, što je farmaceutske tvrtke koštalo milijarde dolara, a neke je prisililo da potpuno napuste polje. Mnogi lijekovi nisu pokazali nikakvu korist u ispitivanjima jer su pogodili krivu molekularnu metu ili su testirani na pacijentima čija je bolest bila previše uznapredovala. Očekuje se da će pozitivni rezultati lekanemaba dovesti do nove generacije lijekova koji nude sve bolju kontrolu bolesti.

Usred općeg uzbuđenja zbog rezultata, istraživači su istaknuli brojne probleme koji bi mogli spriječiti usvajanje lijeka.

Lekanemab je skup, košta između 10.000 i 30.000 funti po pacijentu godišnje i ima tako skroman učinak, barem tijekom 18 mjeseci, da nije jasno hoće li pacijenti primijetiti ikakvu korist, piše Klix.

Nije jasno kada će ga, pa čak ni hoće li ga odobriti Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode Velike Britanije i Nacionalni institut za kvalitet zdravlja i skrbi, prenosi Guardian.