Naime, ogromna priobalna farma fotonaponskih panela, postavljena u blizini ekvatora, nedaleko od obala Indonezije, mogla bi proizvoditi dovoljno električne energije za napajanje gusto naseljenih područja jugoistoka azijskog i zapada afričkog kontinenta, a možda i ostatka svijeta.
Pokazuje to rad australijskih naučnika, koji su istraživali potencijal različitih lokacija za idealni smještaj jedne gigantske plutajuće solarne elektrane.
Ambiciozan projekt
Njihovo je istraživanje dalo i zaključak: kada bi se na pomenutoj lokaciji postavili dovoljno veliki paneli, oni bi bili u stanju “preživjeti” uslove okeana i ekvatorijalne klime, pa bi mogli napajati obližnje zemlje, kontinente ili još šire područje. Upravo ova regija, u vodama Indonezije i u blizini ekvatora, pokazala se idealnom iz više razloga. Tamo je osunčanost vrlo visoka, tropske su oluje vrlo rijetke, morski talasi ne prelaze visinu od šest metara, a vjetrovi brzinu od 15 m/s.
Postave li se plutajuće solarne elektrane, u teoriji, na sve takve lokacije i pokriju cijelu njihovu površinu, moglo bi se proizvesti pet puta više energije nego što čovječanstvu od 10 milijardi ljudi može trebati.
Osim Indonezije, predlaže se još nekoliko potencijalno kvalitetnih lokacija, smještenih između 5° i 12° geografske širine oko ekvatora, pa se tako kao povoljan ističe Gvinejski zaliv na zapadu Afrike.
Popis lijepih želja
Ipak, sve ovo u teoriji možda i prolazi, dok bi u praksi sigurno bilo daleko teže izvedivo. Računica pokazuje da za zadovoljavanje potreba za električnom energijom naselja sa milion ljudi treba oko 70 kvadratnih kilometara solarnih panela. Samim tim, za procijenjenih 10 milijardi ljudi i 220.000 TWh godišnje, trebalo bi solarnu elektranu rasprostrijeti na čak 0,7 milijuna km2, što je inženjerski popriličan izazov.
Istraživači potrebnu površinu upoređuju s ukupnim kopnom na Zemlji (150 milijuna km2), ukupnom obrađenom površinom (50 milijuna km2) ili površinom svjetskih mora i oceana (363 milijuna km2), pa se ona, u nekoj globalnoj slici, može činiti malenom.
No, njihova bi studija trebala poslužiti tek kao temelj za dalji razvoj plutajućih fotonaponskih elektrana, za koje smatraju da će biti značajan dio svjetskog energetskog miksa do sredine ovoga vijeka, piše Bug.hr.
(Haber.ba)