Ako ste ikada poželjeli da vidite svijet očima životinje, imamo dobre vijesti za vas. Naučnici koji se bave vidom u boji napravili su sistem kamera i programski paket koji omogućava snimanje videa u bojama životinjskog vida.

Mnoge životinje, uključujući pčele, ptice i čak sisare kao što su irvasi i miševi, mogu da vide ultraljubičastu svjetlost. Zapravo, odsustvo ultraljubičaste osjetljivosti kod ljudi je više izuzetak nego pravilo, piše Phys.org.

Čulni sistem

Na drugom kraju spektra vidljive svjetlosti, ljudske oči imaju receptore osjetljive na crveno dok su mnoge životinje – uključujući pčele, miševe i pse – slijepe za crvenu kao mi za ultraljubičastu svjetlost, prenosi Nauka.rs.

Čak i kad su u pitanju plava i zelena, boje percipirane širom životinjskog carstva, precizna valna dužina svjetlosti koju će neka životinja doživjeti kao „čisto plavu“ ili „čisto zelenu“ specifična je od vrste do vrste. Rezultat je da ne postoje dvije vrste koje vide svijet u istim bojama.

Zagledajte se u nebo i znajte da je njegovo plavetnilo proizvod sunčeve svjetlosti rasute po atmosferi i vašeg vlastitog čulnog sistema. Boja koju vidite je specifična za vas. Ustvari, za mnoge životinje nebo je obojeno ultraljubičasto.

Hvatanje svijeta u pokretu

Iako ne možemo zamisliti kako ultraljubičasto izgleda životinjama koje ga mogu vidjeti, možemo to vizuelizovati putem slika u neispravnoj boji. Naprimjer, u slučaju pčela koje su osjetljive na tri tipa svjetlosti (ultraljubičastu, plavu i zelenu), možemo prebaciti te vidljive boje u ljudski vidljivi opseg tako da je ultraljubičasto predstavljeno kao plavo, plavo postaje zeleno, a zeleno postaje crveno.

Dosad je to moglo biti primijenjeno samo na nepokretne predmete. Fotografija u neispravnoj boji počiva na nizu snimaka kroz optičke filtere koji se zatim postave jedan preko drugog, tako da sve bude u tačno istoj poziciji na svim snimcima.

To je ozbiljna mana. Taj mukotrpan proces ograničava broj predmeta koji se mogu realistično uslikati. Naprimjer, snimanje šarenog paunovog pera iz stotinu različitih uglova zahtijevalo bi skidanje i postavljenje svakog filtera stotinu puta.

Još gore, sva informacije u vezi sa kretanjem su odbačene, a živi svijet je u stalnom pokretu.

Prvi izazov je bio pravljenje kamere koja istovremeno snima u ultraljubičastom i vidljivom spektru svjetlosti. Rješenje je bilo u razdvajanju zraka.

Specijalizovana optička oprema reflektuje ultraljubičasto svjetlo kao da je ogledalo, ali omogućava vidljivoj svjetlosti da prođe, baš kao providno staklo.

Istraživači su postavili dvije kamere (jednu modifikovanu da snima u ultraljubičastom spektru) u 3D odštampano kućište, tako da je modifikovana kamera primala reflektovano ultraljubičasto svjetlo, dok je obična kamera primala vidljivo svjetlo. Preklopili su i sinhronizovali snimke dvije kamere, a niz koraka konverzije omogućio im je da izračunaju količinu svjetlosti koja je stigla do senzora obje kamere. Na osnovu toga su mogli da procijene količinu svjetlosti koju bi oko životinje uhvatilo ako bi posmatrala scenu sa tačke gledišta kamere.

Probajte sami

Svi kodovi neophodni za primjenu videokonverzije i planovi sistema kamera su slobodno dostupni na internetu, zajedno sa objašnjenjem kako da se napravi kamera.

Drugi istraživači mogu da prave vlastite kamere da bi došli do odgovora na pitanja kako druge vrste vide svijet.

– Možemo da snimimo ples paunova i vidimo kako njihovo divno perje izgleda ženkama. Snimci pokazuju da to perje izgleda još živopisnije njima nego nama.

Možemo precizno opisati kako gusjenice izgledaju pticama predatorima i razumjeti zašto ih neočekivani prikaz šarenih obrazaca otjera. Možemo postavljati pitanja kako se životinje kreću između tačaka na tlu šume da bi istakle ili sakrile svoje boje.

Možemo osigurati da stakleni zidovi budu dovoljno vidljivi pticama koje se inače sudaraju s njima.

Tek sad kad smo počeli da snimamo prirodni svijet u bojama koje vide životinje, počinjemo da primjećujemo koliko mnogo informacija ima oko nas. Otkrića vas čekaju u vlastitom dvorištu – kažu naučnici.