U maloprodajnoj cijeni samo jedne litre goriva država od građana uzima pola litre goriva po osnovu nameta. Iako je u posljednjih 16 godina na tih pola litre koje uzmu od naroda, a kako ih zovu akciza i putarina prikupljeno više od 13 milijardi maraka, od toga ništa za puteve nije otišlo nego u redovnu potrošnju.
„Povećanje akciza na gorivo dovešće do zamaha u izgradnji auto-puteva, masovnog zapošljavanja i novog investicionog ciklusa“, govorili su svojevremeno zagovornici povećanja akciza na gorivo tokom 2017. godine.
Upravo kada je tadašnji šef delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigemark okupljao ih po kućnim sećijama da to urade. Obećavali su dolazak investitora, otvaranje fabrika. Od toga na kraju ništa.
Danas, nakon što su prošle četiri godine, niti imamo novih fabrika, niti imamo zamah u izgradnji puteva od akciza. Vuk pojeo magarca. Za 16 godina, vlasti BiH su uzele sedam milijardi maraka od akciza i šest milijardi od putarina, a kao rezultat imamo samo nova zaduženja za izgradnju puteva. Gdje su pare i šta građani imaju od toga?
Za litar benzina od 2,49 KM, država uzme 1,11 maraka. Što znači da pola uzme država. Znači, kada vlast odrekla akciza, putarina, PDV-a, cijena goriva za građane bi bila 1,38 KM.
Jezikom običnih građana, kada vozač natoči 100 litara goriva i plati 249 marke, država uzme 111 maraka, a ostalo je nabavna cijena i marža trgovaca.
Godišnje svaka porodica u prosjeku samo za gorivo mora da plati 2.988 KM, od toga država na ime poreskih nameta na 1.200 litara goriva uzme 1.332 KM.
Kada bi država htjela da se odrekne barem pola tog prihoda, a mogla bi u ovo teško vrijeme, onda bi građanima ostalo 660 maraka što bi značilo u budžetu jedne porodice, ali država ni ne pomišlja na to. Njima i dalje odgovara poskupljenje, jer raste njihov prihod u budžetu.
Postavlja se pitanje, kada se godišnje u BiH potroši preko milijardu i po litara goriva, gdje je sav taj prikupljeni novac od akciza, kome ide i zbog čega su akcize uopšte povećavane?
Nažalost, prema trenutno važećem zakonskom rješenju, akciza koja se ubire na litar goriva, usmjerava se u tekuću budžetsku potrošnju i nestaje kao dim u magli. Od ovog novca, finansiraju se plate administracije, službena putovanja i automobili, penzije, invalidnine, regresi, reprezentacije izabranih poslanika i sve što je ustvari budžetski izdatak.
Tako se stotine miliona KM godišnje, prikupljene kroz akcize na gorivo, nenamjenski troše. Sa aspekta kreatora politike, to je opravdano, jer je lakše narodu objasniti da nema para za izgradnju puteva, nego da nema para za penzije.
Kako se to popularno kaže, sve po zakonu. A to što puteva nema, što se dižu novi krediti za izgradnju infrastrukture, to vlast ne brine. Sve su to do sada plaćali građani, a po običaju i sad ide iz džepa građana, kao što će, a aktuelna vlast i očekuje, i dalje ići.
(BN)