Oznaka: top

Načelnik opštine Višegrad Mladen Đurević rekao je Srni da bi integrisani granični prelaz između Srbije i BiH, odnosno Republike Srpske, u Vardištu kod Višegrada značio veću šansu za razvoj turizma u ovoj lokalnoj zajednici, ali i za jačanje privredne i ekonomske saradnje dvije zemlje.

On je izrazio zahvalnost ministrima za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose i komunikacije i transport u Savjetu ministara Staši Košarcu i Vojinu Mitroviću, koji se posebno zalažu za izgradnju ovog prelaza, što je rezultat ranijeg dogovora.

„Integrisani granični prelaz bi omogućio lakši protok robe i usluga i samim tim Višegrad bi bio otvorenije i privlačnije mjesto za privrednike. Pored toga, značajno bi bilo i za turizam jer bi se smanjile gužve koje budu u ljetnim mjesecima“, naglasio je Đurević.

On se nada da će relevantne institucije učiniti sve da ovaj integrisani granični prelaz bude formiran kako bi Višegrad imao veće mogućnosti za dalji razvoj, a sve za dobrobit građana.

Đurević je rekao da je Ministarstvo komunikacija i transporta zaduženo da pokrene proceduru zaključivanja sporazuma između Savjeta ministara i Vlade Srbije o izgradnji zajedničkog graničnog prelaza Vardište-Kotroman, dok je Uprava za indirektno oporezivanje zadužena da predloži donošenje odluke o načinu njegovog finansiranja.

Međunarodni monetarni fond apelira da se 40 posto svjetske populacije vakciniše do kraja ove godine te 60 procenata do juna 2022. godine.

Međunarodni monetarni fond (MMF) traži da se potroši dodatnih 50 milijardi dolara kako bi se osiguralo ubrzanje kampanje vakcinisanja protiv korona virusa, ističući da na kraju taj trošak može generirati povrat globalnoj ekonomiji od 9.000 milijardi dolara.

MMF je apelirao u petak da se najmanje 40 posto svjetske populacije vakciniše do kraja ove godine, a najmanje 60 procenata do juna 2022. godine, prenosi Tanjug, pozivajući se na CNBC.

Do sada je samo 9,5 posto svjetskog stanovništva primilo najmanje jednu dozu vakcine, prema statistici naučnog online magazina Our World in Data, stacioniranom na Univerzitetu Oxford.

Najmanje 15 milijardi dolara na raspolaganju

“Nijedna zemlja ne može se vratiti u normalu dok sve zemlje ne uspiju poraziti pandemiju“, navodi se u novom izveštaju MMF-a pod nazivom “Prijedlog za okončanje pandemije COVID-19“.

Da bi se to postiglo, Fond smatra kako treba uložiti globalne napore da se izdvoji još 50 milijardi dolara za jačanje globalnog programa vakcinacije.

Ova dodatna sredstva koristila bi se za to da se pokrivenosti COVAX vakcinom poveća na 30 posto svijeta, zatim za nabavku dodatnih testova i za proširenje kapaciteta za proizvodnju vakcina.

Što se tiče načina na koji bi se ta sredstva prikupila, MMF kaže kako bi se najmanje 35 milijardi dolara moglo osigurati od javnih, privatnih i multilateralnih donatora, a ostatak od vlada koje potencijalno mogu biti podržane od multilateralnih agencija.

U izvještaju se navodi da već postoji najmanje 15 milijardi dolara na raspolaganju iz COVID programa finansiranja koje su kreirale razvojne banke, poput Svjetske banke i Azijske banke za razvoj.

Nejednake posljedice zdravstvene krize

“MMF, također, može igrati ulogu u pomaganju zemljama da podmire svoje potrebe za finansiranjem, podržavajući napore samih država da stvore fiskalni prostor i potencijalno dejstvujući kao treća finansijska linija u krajnjoj nuždi“, dodaje se u izvještaju.

Ovaj međunarodni kreditor sa sjedištem u Washingtonu saopćio je u aprilu da se očekuje da će globalna ekonomija ove godine porasti za 6,0 posto, a 2022. godine za 4,4 procenta.

Međutim, od kako je izbila pandemija MMF upozorava na nejednake posljedice zdravstvene krize i iz nje proistekle ekonomske krize.

Jednu stvar u zahtjevima poslodavaca korona kriza nije promijenila – jezike kojima zaposleni moraju da vladaju. Prema analizama specijalizovanih svjetskih portala, koje prenosi Biznis.rs, znanja stranih jezika koje pružaju mogućnosti za posao nijesu se promijenili u posljednjih, bar pet, šest godina. To su svakako engleski, njemački, francuski, portugalski i kineski.

Prema analizama specijalizovanih svjetskih portala, koje prenosi Biznis.rs, znanja stranih jezika koje pružaju mogućnosti za posao nijesu se promijenili u posljednjih, bar pet, šest godina. To su svakako engleski, njemački, francuski, portugalski i kineski.

Engleski jezik se može nazvati „kraljem radnih mjesta“. Ovaj jezik, definitivno, dominira na listi najtraženijih poslovno važnih jezika na svijetu. Govori se u 94 zemlje, a onih koji ga nazivaju „maternjim“ ima čak 339 miliona. Zvanični je jezik većine međunarodnih organizacija i u najvećem broju zemalja na svijetu, uči se u školama, od prvih školskih dana. Ako znate engleski jezik, imaćete više mogućnosti da dobijete posao nego neko drugi sa istim CV-om, ali bez znanja ovog jezika. Može se reći da je znanje engleskog jezika neophodno za svakog ko želi da napreduje.

Kineski jezik je najrasprostranjeniji na svijetu. Maternjim ga naziva 955 miliona ljudi, skoro 15 odsto populacije čitave planete. Kinesko tržište ima impresivni rast. Kompanije iz Kine se globalno šire. Sve više su prisutne u međunarodnoj trgovini, ali i turizmu. Iz ovih razloga, kineski jezik je postao jedan od najtraženijih među poslodavcima. Osoba koja zna kineski jezik, neće imati puno problema da nađe posao.

I znanje španskog jezika je vrlo poželjno, kada je u pitanju radno angažovanje. Dio zemalja forsira učenje ovog jezika u školama, ali ne i u regionu.

Arapski jezik govori 295 miliona ljudi širom svijeta. Zvaničan je jezik u 28 zemalja, od kojih je većina sa vrlo moćnim ekonomijama. Jedan od nedostataka ovog jezika dugo je bila poteškoća sa njegovim objavljivanjem na web portalima. Međutim, ovaj problem je riješen, tako da je danas veliki broj web stranica na arapskom jeziku. Sa njim je lako naći posao u trgovini, turizmu..

Njemačkim jezikom se služi, prema nezvaničnim procjenama oko 210 miliona ljudi, dok ga 95 miliona smatra maternjim. Ne samo što je, naravno, neophodan za rad u Njemačkoj, već i u brojnim drugim zemljama Evrope, poput Austrije, Belgije, Švajcarske, Luksemburga ili Lihtenštajna.

Portugalski jezik govori oko 215 miliona ljudi. Zemlje u kojima je ovaj jezik zvaničan su, osim Portugala, i Brazil, ali i područja Afrike. Ponajviše zbog broja stanovnika u Brazilu, portugalski predstavlja drugi jezik po učestalosti u Južnoj Americi, poslije španskog.

Ruski jezik za maternji smatra 155 miliona ljudi. Zanimljivo je da je ovo drugi jezik po učestalosti u korišćenju na web portalima, nakon engleskog. Firme jako cijene znanje ovog jezika, obzirom da je u pitanju ogromno tržište svih roba i usluga.

Francuski jezik je zvaničan u 39 zemalja sveta, a 75 miliona ljudi ga smatra maternjim. Jedan je od najpopularnijih jezika na svijetu, ali ne spada među one na kojim poslodavci prečesto insistiraju. Mada ga je engleski jezik prilično potisnuo, i dalje se smatra diplomatskim jezikom.

Japanski jezik govori 130 miliona ljudi, ali uglavnom samo u Japanu. Kako je u pitanju zemlja koja je jedna od najinovativnijih u tehnološkom smislu, onaj ko se odluči da nauči japanski jezik, teško da može da ostane bez dobrog posla, piše Biznis.rs.

Hindu je peti jezik po upotrebi na svijetu. Maternjim ga smatra više od 260 miliona ljudi. Ne spada među previše tražene jezike u poslovnom smislu, ali je zbog broja ljudi u Indiji, ipak zanimljiv, jer pruža posebne šanse za razne poslove vezane za ovu zemlju.

Američka kompanija Pfizer objavila je da je od prodaje vakcine protiv koronavirusa u prvom kvartalu ove godine zaradila čak 3,5 milijardi dolara. Zajedno sa svojim njemačkim partnerima u proizvodnji, firmom BioNTek, saopštili su da su u prva tri mjeseca zabilježili prodaju cjepiva u iznos ud 3,46 milijardi dolara, gotovo četvrtinu njihovog ukupnog prihoda, te predviđaju da će u cijeloj 2021. godini prodaja da dostigne vrtoglavih 26 milijardi dolara, a ne 15 milijardi kako su ranije prognozilirali.

Pfizer je, kako se navodi, takođe mistifikovao mnoge poteze vezane za profitabilnost od prodaje svojih vakcina. Tako im recimo, SAD plaćaju oko 19,5 dolara za svaku dozu njihove vakcine, dok su sa Izraelom dogovorili kupoprodajnu cijenu od oko 30 dolara po dozi.

Iz Pfizera su naveli da je, čak i bez prodaje vakcina, kompanija na putu ostvarenja svog cilja o povećanju prihoda za najmanje 6 odsto svake godine do 2025.

„Izuzimajući rast obezbijeđen od (vakcine), naši prihodi su operativno porasli za 8%. Pored toga, postigli smo važne kliničke, regulatorne i komercijalne prekretnice dok istovremeno nastavljamo da povećavamo naš kapacitet za snabdijevanje hitno potrebnih doza vakcine COVID-19“, rekao je izvršni direktor Albert Bourla.

U praksi se često desi da započnemo određeni biznis, a da prethodno nismo dovoljno detaljno izanalizirali sve njegove aspekte, potrebne resurse, mogućnosti kojima raspolažemo i sve popratne faktore. Kad biramo osnovni smjer u kojem ćemo razvijati svoj biznis najčešće je na početku potrebno odlučiti da li će to biti prodaja proizvoda ili pružanje usluga, u skladu s mogućnostima koje imamo na raspolaganju i našim ciljevima. Ana Raguž iz vlastitog poduzetničkog iskustva za nahla.ba analizira na koje aspekte u tom procesu treba posebno obratiti pažnju, kako bismo donijeli prave odluke.

Visina početnog kapitala

Kad procjenjujemo koliki nam je kapital potreban za pokretanje biznisa, postoje značajne razlike u njegovoj visini, zavisno od toga da li smo odabrali proizvodni ili uslužni biznis. Obično je kod uslužnih biznisa potreban manji kapital za pokretanje posla, jer ne moramo ulagati u proizvodnju, nego prodajemo vlastiti rad. U tom slučaju većina kapitala se ulaže u nabavku alata potrebnog za pružanje usluga ili najam prostorija, ukoliko ima potrebe za tim. S druge strane, kod proizvodnje je potrebno prije svega napraviti proizvod, što u početku stvara daleko veće troškove, npr., ukoliko je potrebna gradnja proizvodnih pogona ili nabavka mašina. Kod preprodaje je situacija olakšavajuća jer kupujemo gotove proizvode koje potom prodajemo po višoj cijeni, ali je i u tom slučaju potrebno prethodno izdvojiti znatno veći kapital za nabavku proizvoda.

Visina profita

Svakako da je cilj svakog biznisa ostvarivanje profita, ali tu se trebate dodatno zapitati i da li vam je cilj zaraditi dovoljno novca za lagodan život ili su vaše ambicije mnogo veće. Kad imamo za cilj viši profit, većina ljudi će se odlučiti za proizvodni, radije nego za uslužni biznis. Zamislimo situaciju u kojoj postoji povećana potražnja i potrebno je povećati obim posla kako bismo ostvarili viši prihod. Uslugu obavlja zaposlenik kojem je potreban određeni vremenski period za obavljanje te usluge, te je zarada od jedne usluge ograničena tim vremenskim periodom. Rješenje pronalazimo u angažiranju dodatne radne snage, ali su samim tim i izdaci – doprinosi, plaće i dr. mnogo veći.

U tom slučaju je zarada svakako ostvariva, ali je nesporno da se prodaja proizvoda u većim količinama može ostvariti za mnogo manje vremena i uz mnogo manji broj zaposlenika, a samim tim i uz manje troškova, što vodi ka bržem i lakšem ostvarivanju višeg profita (uz preduvjet da je potražnja dovoljno velika).

Pronalazak radne snage

U uslužnim biznisima može biti teško pronaći odgovarajuću radnu snagu, zaposlenike koji su kompetentni i koji će svoje poslove raditi kvalitetno i savjesno, pogotovo ako je riječ o specifičnim uslugama za čije je vršenje potrebna prethodna dugotrajna i specifična edukacija, praksa ili vještina. Ovdje je također bitan faktor vrijeme koje vlasnik biznisa (malog biznisa, u ovom slučaju) ima na raspolaganju – da li će i sam obavljati usluge, na dnevnoj bazi ili samo u slučaju potrebe ili zamjene zaposlenika, što vodi ka smanjivanju troškova, ali i oduzima dragocjeno vrijeme vlasniku biznisa. Osoba koja započinje vlastiti biznis stoga mora adekvatno postaviti svoje prioritete.

S druge strane, za proizvodnju i prodaju proizvoda je lakše pronaći zaposlenike, s obzirom na to da je kod prodaje bitniji sam kvalitet proizvoda, koji se unaprijed utvrđuje i ne ovisi isključivo od zaposlenika, posebno u slučajevima kad se preprodaju već gotovi proizvodi.

Povećanje obima posla

Obično je lakše povećati prodaju proizvoda kako bi potražnja bila zadovoljena, gdje je potrebno jednostavno kupiti veću količinu proizvoda u slučaju preprodaje ili povećati obim proizvodnje, nego povećati obim posla kod pružanja usluga, jer je u tom slučaju potreban veći broj novih uposlenika sa specifičnim vještinama, i vrlo često, nabavka novih alata i većeg prostora za pružanje usluga, što sveukupno vodi do znatnog uvećanja troškova.

Vremenski aspekt

Svako pružanje usluge je uslovljeno određenim vremenskim periodom koji je potreban za izvršenje usluge, prilikom čega zaposlenik obično tek po okončanju izvršenja jedne usluge može započeti s izvršenjem druge, što svakako limitira ostvarenje zarade, te je jedini put za povećanje obima posla – zapošljavanje nove radne snage, što uveliko povećava troškove.

S druge strane, kod prodaje proizvoda, veća količina proizvoda može se prodati u manjem vremenskom periodu, bez povećanja broja zaposlenih ili uz minimalno povećanje.

Održavanje ličnog kontakta s klijentima i “dobrog glasa”

Kod pružanja usluga izuzetno je važan lični odnos i komunikacija između klijenta i pružatelja usluga, kako bi klijent bio zadovoljan pruženom uslugom i redovno se vraćao, što dalje vodi ka održavanju „dobrog glasa“. To je često i dobar način za privlačenje novih klijenata, koji dolaze tako što im stari klijenti preporuče pružatelja usluga kao kvalitetnog. Kod pokretanja vlastitog biznisa trebamo procijeniti kakve ljudske resurse za pružanje usluga imamo na raspolaganju i koliko kvalitetno mogu izvršiti uslugu i zadržati klijente, kao i privući nove.

S druge strane, kod proizvodnih biznisa lični odnos s klijentom je manje naglašen, iako je uvijek poželjno raditi na komunikaciji s klijentima, kako bi se poboljšao kvalitet proizvoda i zadovoljstvo klijenta.

Praćenje posla i posvećenost

Kad je riječ o vremenu koje se mora uložiti u praćenje posla i posvećenost, koja je kod pružanja usluga bitan aspekt, uslužni biznisi moraju konstantno ulagati napore i trud da bi se posao kvalitetno obavljao i klijenti bili zadovoljni te vlasnik biznisa ili druga ovlaštena osoba mora redovno kontrolisati kvalitet izvršavanja usluga, što iziskuje mnogo vremena i posvećenosti poslu, dobru kontrolu i nadzor nad timom.

S druge strane, kad kod proizvodnog biznisa jednom odredimo proizvod koji ćemo prodavati i način proizvodnje ili kupovine, cijeli proces je u većoj mjeri automatiziran i potrebno je manje vremena za kontrolu.

Svi spomenuti aspekti su navedeni kao primjeri uočeni u najvećem broju slučajeva kod pokretanja biznisa, pri čemu svakako postoje i izuzeci. Važno je razmisliti o svakom navedenom aspektu koji se tiče naših ličnih mogućnosti, sposobnosti i resursa vezanih za pokretanje i održavanje biznisa, kako bismo racionalno mogli odrediti u kojem smjeru ćemo uspješno razvijati svoj biznis.

Osim navedenih faktora, svakako je važno i istraživanje tržišta i prikupljanje podataka o zastupljenosti određenog biznisa na našem području, ali tu je i još jedna važna stavka pri odabiru biznisa, bez obzira na to da li je riječ o proizvodnom ili uslužnom biznisu  –  izabrati ono što volite raditi, posao koji će činiti da se osjećate ispunjeno i zadovoljno. Ako uložite maksimum svoje energije, posvećenosti, volje i upornosti u posao, vrata uspjeha su vam otvorena.

Javni poziv

za kompanije sa područja Zeničko-dobojskog kantona iz metaloprerađivačkog, drvoprerađivačkog sektora i sektora tekstila, odjeće, kože i obuće 

Privredna komora Zeničko-dobojskog kantona raspisuje:

POZIV KOMPANIJAMA SA PODRUČJA

ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA

ZA UČEŠĆE U REALIZACIJI

AKTIVNIH MJERA ZAPOŠLJAVANJA

kojim je predviđena obuka i zapošljavanje 35 nezaposlenih osoba sa evidencije Službe za zapošljavanje ZDK.

Svi troškovi obuke su pokriveni projektnim sredstvima. Teorijski dio obuke će realizirati nastavnici srednjih stručnih škola, dok se praktična obuka može realizirati na dva načina:

• u radionicama kompanija ili
• u radionicama praktične nastave u srednjim stručnim školama koje za to ispunjavaju uslove. 

Privredna komora Zeničko-dobojskog kantona, u partnerstvu sa privrednim komorama Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona, implementira projekt “Izgradnja standarda kvalitete u obrazovanju odraslih kantonalnih privrednih komora”, uz tehničku i finansijsku podršku Fondacije HELVETAS Moja Budućnost.

Glavni cilj projekta je unaprijediti sektor neformalnog obrazovanja i obrazovanja odraslih u cilju povećanja konkurentnosti BH privrede, kao i zapošljavanje u formalnom sektoru, i to putem daljnjeg poboljšanja ljudskih i materijalnih resursa privrednih komora u tri kantona radi stvaranja opisa zanimanja i organiziranja pripreme ispitnih instrumenata, provođenja ispitivanja i certificiranja uspješnih kandidata, drugim riječima uvođenja osnova standarda kvalitete koji će komore koristiti u procesima obuke. 

Za uspješnu realizaciju aktivnih mjera zapošljavanja neophodno je uključenje proizvodnih kompanija sa područja Zeničko-dobojskog kantona (iz metaloprerađivačkog, drvoprerađivačkog sektora, te sektora tekstila, odjeće, kože i obuće) koje iskažu interes za obukom finansiranom sredstvima Projekta i zapošljavanjem nezaposlenog, za njihove potrebe obučenog kadra (prvenstveno: CNC-operatera i šivača-krojača).

Za sve dodatne informacije vezane za uključenje u realizaciju aktivnih mjera zapošljavanja, molim da nas kontaktirate putem brojeva telefona: 032/465-851, 032/465-855 ili putem mailova: pkzedo@bih.net.ba ili njusufhodzic@pkzedo.ba, kontakt osoba je Nedžad Jusufhodžić.