Kategorija: Vijesti

Cijene nafte su danas stabilne nakon rasta na prethodnoj sesiji, jer trgovci procenjuju da će potražnja za gorivom nastaviti da jača.

Fjučersi Brenta i američke sirove nafte trguju se po najvišoj cijeni od novembra, kada se pojavio veoma zarazan omikron soj kovida-19 koji, za razliku od ranijih mutacija virusa, nije uticao na potražnju za gorivom, izvještava Rojters.

Cijena fjučersa američke WTI nafte je porasla za 16 centi ili 0,2 posto, na 81,38 dolara za barel na azijskom trgovanju u 07:31 časova po srednjoevropskom vremenu, nakon skoka od 3,8 odsto na prethodnoj sesiji.

Fjučersi sjevernomorske nafte Brent su ojačali za dva centa na 83,74 dolara po barelu, produživši uspon sa prethodne tgovinske sesije kada je cijena porasla za 3,5 procenata.

Predsjednik Federalnih rezervi Džerom Pauel rekao je u utorak da će privreda Sjedinjenih Država, najveći svetski potrošač nafte, trenutni skok infekcija kovidom-19 prebroditi uz samo “kratkotrajne” posljedice i da je centralna banka spremna za početak pooštravanja monetarne politike.

“Pauel je iznio uvjeravanja da će FED suzbiti rastuću inflaciju, što povećava izglede za podizanje kamatnih stopa u martu, ali je istovremeno rekao da je FED kadar da očuva snažan ekonomski rast netaknutim. To bi moglo da podstakne potražnju za naftom koja je osjetljiva na ekonomski rast“, kaže Leona Liu, analitičarka u singapurskoj kompaniji DejliFX.

Podaci Američkog instituta za naftu (API), međutim, sugerišu na slabiju potražnju za gorivom, budući da je, prema njihovoj evidenciji, pad zaliha sirove nafte manji nego što se očekivalo, dok su zalihe benzina i destilata porasle.

Zalihe sirove nafte u SAD su pale za 1,1 milion barela u sedmici završenoj 7. januara, prema tržišnim izvorima na koje se poziva API. To je manje od očekivanog pada od 1,9 miliona barela, koliko je predviđalo 10 analitičara u anketi Rojtersa.

S druge strane, optimizam na tržištu nafte poduprle su prognoze američke Uprave za energetske informacije (EIA) objavljene u utorak, prema kojima će ukupna tražnja za naftom u SAD-u porasti za 840.000 barela dnevno (bpd) u 2022. u odnosu na prethodnu godinu, naspram ranije prognoze o povećaju potražnje za 700.000 barela dnevno.

Biznis.ba

WASHINGTON – Nakon snažnog oporavka u 2021, globalna ekonomija se suočava s izrazitim usporavanjem uz prijetnje uzrokovane novim varijantama COVID-19 i povećanjem inflacije, duga i nejednakosti prihoda, što bi moglo ugroziti oporavak u ekonomijama u nastanku i razvoju, navodi najnoviji izvještaj Svjetske banke pod nazivom Globalni ekonomski izgledi.

“Očekuje se osjetno usporavanje globalnog rasta s 5,5 procenata u 2021, na 4,1 procenat u 2022. i 3,2 procenta u 2023, kako se neobično velika potražnja iz prethodnog perioda bude smanjivala, a fiskalna i monetarna podrška prekidala širom svijeta. Brzo širenje omikron varijante ukazuje da će pandemija, vjerovatno, u kratkoročnom periodu i dalje nastaviti da prekida ekonomske aktivnosti. Pored toga, primjetno usporavanje u glavnim ekonomijama – uključujući Sjedinjene Države i Kinu – će uticati na vanjsku potražnju u ekonomijama u nastanku i razvoju”, saopšteno je iz Svjetske banke.

Dodaju da bi, u vremenima kada vlade u mnogim zemljama u razvoju nemaju prostora za pružanje potrebne podrške ekonomskoj aktivnosti, novi valovi COVID-19, trajna uska grla u lancu snabijevanja i inflatorni pritisak, kao i povećane finansijske osjetljivosti u velikim područjima u svijetu, mogli povećati rizik od otežanog zaduživanja.

“Svjetska ekonomija se istovremeno suočava s COVID-19, inflacijom i neizvjesnosti politike i ne zna se kakva će biti potrošnja i monetarne politike vlada. Sve veća nejednakost i sigurnosni  problemi su naročito štetni za zemlje u razvoju“, rekao je David Malpass, predsjednik Grupacije Svjetske banke.

„Da bi se više zemalja postavilo na povoljnu putanju rasta, potrebno je koordinirano međunarodno djelovanje, kao i sveobuhvatan niz odgovora nacionalnih politika.”

Usporavanje će se poklopiti s povećanjem razlika u stopama rasta između naprednih ekonomija i ekonomija u razvoju.

Iz Svjetske banke dodaju da se očekuje da će se rast u naprednim ekonomijama smanjiti s pet procenata u 2021. na 3,8 u 2022. i 2,3 u 2023. – što predstavlja nivo, iako opadajući, dovoljan da se proizvodnja i investicije varate u pred-padnemijske trendove u tim ekonomijama.

“Međutim, u ekonomijama u nastanku i razvoju se očekuje pad sa 6,3 procenta u 2021. na 4,6 u 2022. i 4,4, u 2023. Sve napredne ekonomije će do 2023. dostići puni oporavak proizvodnje; dok će proizvodnja u ekonomijama u nastanku i razvoju ostati četiri procenta ispod pred-pandemijskog obima. Za mnoge ranjive ekonomije, to će nazadovanje biti čak i veće, proizvodnja u slabim i sukobima zahvaćenim ekonomijama će biti 7,5 procenata ispod svog  pred-pandemijskog obima, a kod malih otočnih država 8,5 procenata ispod”, navedeno je u saopštenju.

U međuvremenu, rastuća inflacija – koja naročito teško pogađa radnike s niskim primanjima – ograničava monetarnu politiku. Na globalnom nivou i u naprednim ekonomijama, inflacija je na najvišim nivoima još od 2008. Na tržištima u nastanku i ekonomijama u razvoju, dostigla je najviši nivo od 2011. Mnoge ekonomije u nastanku i razvoju povlače svoju podršku politike da bi suzbile inflatorni pritisak – dosta prije završetka oporavaka.

Najnoviji izvještaj Globalni ekonomski izgledi sadrži analitičke odjeljke koji daju aktuelni uvid u tri prepreke koje se javljaju i stoje na putu trajnog oporavaka u zemljama u razvoju.

Prvi odjeljak, o dugu, poredi posljednje međunarodne inicijative za prevazilaženje problema neodrživog duga u zemljama u razvoju – Zajednički okvir G20 – s prethodnim koordiniranim inicijativama za olakšanje smanjenja duga. Uz napomenu da je COVID-19 doveo ukupni svjetski dug do najviših nivoa u posljednjih pola stoljeća, iako je okruženje kreditora postalo izuzetno složeno, zaključuje da će se buduće koordinirane inicijative za smanjenje duga suočavati s većim poteškoćama za ostvarivanje uspjeha. Primjena iskustva stečenih tokom prethodnih restrukturiranja na Zajednički okvir G20, može povećati njegovu efektivnost i izbjeći nedostatke s kojima su se suočavale ranije inicijative.

“Odluke koje kreatori politike donesu u narednih nekoliko godina će odrediti tok naredne decenije,” rekla je Mari Pangestu, upravna direktorica Svjetske banke za razvojnu politiku i partnerstvo.

“Neposredni prioritet bi trebalo biti osiguranje šire i ravnomjernije raspodjele vakcina, tako da se pandemija može staviti pod kontrolu. Ali rješavanje neostvarivanja napretka na razvoju, kao što je rastuća nejednakost, će zahtijevati istrajnu podršku. U vremenima visokog duga, od ključnog značaja će biti globalna saradnja da bi se pomoglo na povećanju finansijskih resursa za zemlje u razvoju, tako da one mogu ostvariti zeleni, otporan i inkluzivan rast.”

Drugi analitički odjeljak ispituje uticaje ekspanzije i recesijeciklusa na cijena proizvoda za tržišta u nastanku i ekonomije u razvoju, od kojih većina zavisi u velikoj mjeri od izvoza proizvoda. U izvještaju se navodi da su ti ciklusi bili naročito intenzivni u posljednje dvije godine, kada su cijene proizvoda doživjele kolaps s pojavnom COVID-19, a potom su se, prošle godine povećale, u nekim slučajevima do najviših nivoa do sada.

Globalna makroekonomska kretanja i  faktori snabdijevanja roba će vjerovatno uticati na nastavak ekspanzije i recesije ciklusa na tržištu proizvoda. Za mnoge proizvode, ti se ciklusi mogu pojačati faktorima klimatskih promjena i energetske tranzicije u cilju napuštanja fosilnih goriva. Analiza takođe pokazuje da su porasti cijena roba od 1970tih bili uglavnom veći od njihovih padova, stvarajući značajne prilike za snažniji i održiviji rast u zemljama izvoznicama – ako provode discipliniranu politiku tokom perioda rasta, da bi iskoristile povoljne okolnosti.

Treći analitički odjeljak istražuje uticaj COVID-19 na nejednakosti u svijetu. Navodi da je pandemija povećala nejednakost prihoda u svijetu, dijelom dovodeći do preokreta u napretku ostvarenom u prethodne dvije decenije. Pandemija je povećala nejednakost i u mnogim drugim sferama ljudske aktivnosti – raspoloživost vakcina; ekonomski rast; pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti; te obim gubitka radnih mjesta i prihoda, koji se pokazao većim za žene, nisko-kvalificirane i radnike u neformalnom sektoru. Taj trend bi mogao ostaviti trajne posljedice: na primjer, gubici ljudskog kapitala uzrokovani prekidom obrazovanja se mogu preliti na naredne generacije.

Ayhan Kose, direktor Grupe za izglede Svjetske banke je  rekao: “U svjetlu projiciranog usporavanja rasta proizvodnje i investicija, ograničenog prostora za intervencije politike i značajnih rizika, koji zasjenjuju izglede, ekonomije u nastanku i razvoju će trebati pažljivo prilagoditi svoju fiskalnu i monetarnu politiku. Takođe trebaju provesti reforme da bi otklonile posljedice od pandemije. Te reforme bi trebale biti dizajnirane da unaprijede investicije i ljudski kapital, dovedu do preokreta u nejednakosti prihoda i rodnoj nejednakosti i da se suočavaju s izazovima klimatskih promjena.“

Objava Globalni rast će se smanjivati, slijedi ‘otežano zaduživanje’ za ekonomije u razvoju prenijeta sa portala Capital.ba – Informacija je capital.

Potrošači i privreda trpe veliko opterećenje. Nakon pada ekonomskih aktivnosti početkom pandemije uslijedila je velika potražnja za energentima.

Cijene struje, plina i lož ulja u Njemačkoj naglo su porasle. U roku od nekoliko mjeseci umnogostručila se veleprodajna cijena plina popevši se na historijski maksimum. Uzrok su pored povećane potražnje i nenapunjena skladišta plina u zemljama, ali i smanjene isporuke pojedinih zemalja koje proizvode plin. Tu su i skupi emisioni certifikati, piše DW.

Njemački Savezni zavod za ekonomiju i kontrolu izvoza mjeri cijene. Portal za zaštitu potrošača Verivoks navodi da su se cijene od početka 2021. godine utrostručile. Na kratkoročnom tržištu plina tokom godine cijene zemnog gasa su se više nego usedmostručile. Megavatsat trenutno košta 150 eura, dugogodišnji prosjek cijene je bio između 10 i 25 eura.

Plin tokom godine poskupio za 50 posto

Verivox tvrdi da su troškovi jednog prosječnog domaćinstva koje troši oko 20.000 kilovatsati godišnje u 2021. godine bili prosječno 1.704 eura. Međutim, početkom godine iznosili su 1.162 eura. To je rast cijene od 47 posto.

“Početkom 2022. godine početi će da djeluju faktori koji dodatno povećavaju cijene”, kaže stručnjak za energiju Torsten Štork.

Osim veleprodajnih cijena, očekuje se rast nameta na emisiju ugljen-dioksida upotrebom fosilnih goriva i to već od januara, sa 25 na 30 eura po toni.

Štork kaže da to sve snabdjevače gasom prisiljava da povećaju cijene, i to značajno. Prema istraživanju Verivoxa 515 od 700 firmi koje se bave snabdijevanjem plinom najavile su da će u februaru povećati cijene u prosjeku za 23,1 posto. Pri godišnjoj potrošnji od 20.000 kilovatsati, to će značiti godišnje povećanje troškova za 339 eura.

Lož ulje je skuplje za 41 posto

Slično su se razvijale cijene u slučaju lož ulja. Naime, 100 litara je prije godinu dana koštalo prosječno 49 eura. U decembru je cijena bila 69 eura – to je plus od 41 posto.

“Cijena lož ulja u suštini prati razvoj međunarodne cijene nafte. Početkom pandemije ona je pala na historijski minimum. Trenutno su cijene lož ulja veće nego prije krize”, kaže stručnjak za energetska pitanja Štork.

Cijene električne energije porasle za 18 procenata

Prosječna cijena struje je od januara do septembra prošle godine porasla za 18,4 posto. Prosječno domaćinstvo s godišnjom potrošnjom od 4.000 kilovatsati za to je početkom godine moralo da planira 1.171 eura, a u decembru je cijena bila 1.386 eura. Time je računa za struju za privatne potrošače povećan za 215 eura godišnje.

Verivox konstatuje da do sada nije postojala takva dinamika cijena na godišnjem nivou. Prema istraživanju, između jula i novembra, cijena električne energije za potrošače pet puta je obarala historijske rekorde. A na tržištima za kratkoročne kupovine već se barata cijenom od 325 eura. Do sada se višegodišnji prosjek cijene kretao između 35 i 55 eura.

Na početku nove godine, namet na kilovatsat za finansiranje obnovljive energije pao je sa 6,5 na 3,7 centi. To bi prosječno domaćinstvo rasteretilo na godišnjem nivou za 133 eura. Međutim, u isto vrijeme su porasli transportni troškovi na električnoj mreži na nivou cijele zemlje za oko četiri posto, dostižući još jednu rekordnu visinu. Čak 280 od 800 lokalnih snabdjevača električnom energijom najavili su porast cijena za februar 2022. prosječno za 7,6 procenata. Godišnje to opterećuje novčanik potrošača sa 100 eura više.

Porezi i nameti također utiču na cijene

Trebalo bi uzeti u obzir da se konačna cijena u Njemačkoj formira i na osnovu poreza i raznih nameta. Nabavna cijena struje i marža sačinjavaju svega jednu četvrtinu cijene. Dakle, najveći negativni uticaj na razvoj cijene električne energije ima država sa svojim nametima. Kod plina je to nešto drukčije, jer produkcioni i pogonski troškovi bivaju do 49 posto ugrađeni u cijenu, a u lož ulju je to 59 posto.

Jeftini snabdjevači zaustavljaju isporuku

Snabdjevači koji su imali politiku niskih cijena zapali su jedan za drugim u finansijske teškoće, jer njihove niske tarife koje su ugovorno nudili nisu mogle da pokriju sve veće dobavljačke cijene. Mnogi su proglasili insolventnost, jer nemaju dugoročne ugovore sa velikim proizvođačima energije.

Potrošači čiji je snabdjevač insolventan počinju dobijati energente od gradskih mreža, ali po nepovoljnoj tarifi za nove mušterije. Na primjer, kelnski veliki energetski koncern Rajnenergi od početka godine nudi struju za nove mušterije po cijeni od 72, 8 centi po kilovatsatu umjesto 30,76 cenata.

Ovi veliki snabdjevači rijetko dozvoljavaju da se promijeni tarifa, kao što je to bilo moguće ranije. Od 5. januara nove mušterije ponovo mogu da biraju između nekoliko tarifa, ali najjeftinija je i dalje 40 posto skuplja od one koju imaju stare mušterije.

Veće cijene i za industriju

Mnoge industrijske firme, velike i male imaju isti problem. Hiljade njih se nisu osigurale dugoročnim ugovorima, kako navodi list Handelsblat, a kod nekih od njih, isto kao kod privatnih mušterija, snabdjevači su insolventni i ne isporučuju više gas.

U listu Handelsblat navodi se i izjava vlasnika jedne veće private firme iz Sjeverne Rajne – Westfalen: “Rast cijena je bio već u trećem kvartalu tako dramatičan, da smo mislili da će uskoro početi da padaju.”

Ovaj preduzetnik iz oblasti mašinogradnje, koji kao i mnogi drugi, želi ostati anoniman, ima godišnji promet od dvije milijarde eura, i teško se preračunao: “Predugo smo čekali I propustili smo pravi trenutak”.

Njegovo preduzeće će sljedeće godine samo u Njemačkoj u pogonima platiti pet do šest miliona eura za struju i plin. Do sada su ti troškovi budžetirani sa tri miliona eura. Ne treba da čudi da preduzetnici koji ne mogu da podnesu eksplozivni rast cijena, sve glasnije zahtijevaju državnu pomoć.

Turska lira je nastavila danas uzlazni trend, dijametralno suprotan prošmjesečnom nekontolisanom padu, mada je Svjetska banka smanjila prognoze ekonomskog rasta zemlje.

Lira je ojačala na 13,73 lira za dolar na ranom trgovanju na Istanbulskoj berzi i stabilizovala se na nivou 13,79 do 08:24 časova po srednjoevropskom vremenu, izvještava Rojters.

Zahvaljujući dijelom inventivnim mjerama tržišnih regulatora, koje su pomogle da se smiri valutna kriza koja je eksplodirala krajem prošle godine, turska valuta se držala u rasponu od 13,7-13,94 lira za dolar tokom protekle nedjelje.

Tokom 2021. godine, izgubila je 44 posto vrijednosti prema dolaru, a prošle nedjelje je oslabila za 5,0 posto.

Procjenjuje se da je ova velika tržišna ekonomija u usponu porasla za snažnih 9,5 procenata u 2021. godini, uprkos tržišnim nestabilnostima posljednjih mjeseci, prema najnovijem izvještaju Svjetske banke o globalnim ekonomskim izgledima.

Međutim, Svjetska banka predviđa da će rast bruto domaćeg proizvoda Turske naglo usporiti na 2,0 posto ove godine i na 3,0 procenta u 2023. U izvještaju iz prošlog juna, ova međunarodna finansijska institucija je predviđala rast Turske od 5,0 odsto u 2021, i od 4,5 procenata u 2022. i 2023. godini.

Turska ekonomija, vrijedna 720 milijardi dolara, zabilježila je rast od 0,9 posto u 2019. i od 1,8 odsto u 2020. godini, usljed recesije izazvane s jedne strane valutnom krizom i, s druge strane, pandemijom virusa korona.

Nakon pada lire krajem decembra na rekordno nizak nivo od 18,4 lira za dolar, predsjednik Tajip Erdoan je najavio program čiji je cilj da motiviše štediše da ne konveruju depozite u domaćoj valuti u devize, tako što će deponentima biti nadoknađen bilo kakav gubitak uzrokovan slabljenjem lire.

Turska je u utorak ovaj program proširila i na korporativne depozitne račune, što je prema saopštenju Ministarstva finansija rezultirano privlačenjem oko 108 milijardi lira (7,8 milijardi dolara) na depozitne račune kompanija.

Biznis.ba