Kategorija: Vijesti

Niko se ne bogati tako brzo i ne kuka tako glasno kao poslodavci u BiH i u cijelom eks-Yu regionu, kaže Selvedin Šatorović, iskusni sindikalac.

Šatorović, koji je dugogodišnji lider Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da je horska kuknjava, kad god se pomene povećanje minimalca, sastavni dio tog narativa.

– Sjetite se samo kako su kukali u Crnoj Gori, kad je najavljeno povećanje minimalne plate na 450 eura; govorili su da je to kraj privrede, da će sve propasti. I šta se desilo? Ništa. Minimalac je povećan, a nijedno radno mjesto nije izgubljeno – podsjeća Šatorović.

Čak i u regionalnim okvirima, BiH je, dodaje ovaj sindikalac, posebno naklonjena poslodavcima i uvijek spremna da im izađe u susret, subvencijama i olakšicama.

– Čim se spomene povećanje minimalca svi se zadaju u brigu kako će to poslodavci preživjeti. A niko se ne pita kako radnik preživljava sa 300 evra mjesečno – kaže Šatorović.

Dodaje da je krajnje vrijeme da se vlasti u oba entiteta “uzmu u pamet” i konačno stanu na stranu svojih građana, a ne na stranu kapitala, kao do sada.

– Ako ne bude tako, egzodus će se nastaviti. Mi smo mala zemlja, nismo mi Indija, Kina ili Turska pa da sebi možemo dozvoliti ovoliko iseljavanje – kaže Šatorović.

Navodi da će od Nove godine u Federaciji BiH na snagu stupiti Zakon o minimalnoj plati od 1.000 KM, u paketu sa Zakonom o doprinosima i Zakonom o porezu na dobit.

– Kad se to desi, i ako se u Republici Srpskoj stvarno prihvati prijedlog da minimalna plata bude 1.050 KM, imaćemo najveći minimalac u regionu, ako ne računamo Sloveniju. To bi već mogao biti dobar razlog da radnici razmisle da li da odu, ili da ostanu u svojoj zemlji – kaže Šatorović.

Što se poslodavaca tiče, Šatorović ima samo jedan savjet za njih: ko ne zna posao, nek se povuče.

– Ko ne može svom radniku obezbijediti platu od 1.000 maraka neka zatvori firmu i zaposli se kod nekog sposobnijeg, ko to može – poručuje Selvedin Šatorović.

Cijene nafte pale su u ponedjeljak, preokrenuvši svoj rast od petka jer je obnovljena zabrinutost oko pada potražnje u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini narušila tržišno raspoloženje.

Cijena nafte Brent za januar bile su u padu za 71 cent, ili 0,87%, na 80,72 američka dolara po barelu,, dok je cijena američke West Texas Intermediate (WTI) sirove nafte za decembar bili na 76,49 američkih dolara, što je pad od 68 centi, ili 0,88%.

Obje referentne vrijednosti bile su znatno ispod 100-dnevnog pomičnog prosjeka od 86,61 USD po barelu za WTI i 82,31 USD po barelu za Brent.

Cijene su prošlog petka porasle gotovo 2 posto jer je Irak izrazio podršku rezanju nafte od strane OPEC+, ali su izgubile oko 4% u cijeloj sedmici, zabilježivši svoje treće sedmične gubitke prvi put od maja.

“Ulagači su više usredotočeni na sporu potražnju u Sjedinjenim Državama i Kini, dok su se zabrinutosti oko mogućih poremećaja u opskrbi zbog sukoba Izraela i Hamasa donekle povukle”, rekao je Hiroyuki Kikukawa, predsjednik NS Tradinga, jedinice Nissan Securities.

Američka uprava za energetske informacije (EIA) rekla je prošle sedmice da će proizvodnja sirove nafte u Sjedinjenim Američkim Državama ove godine porasti nešto manje nego što se ranije očekivalo, dok će potražnja pasti.

Sljedeće bi godine potrošnja benzina po stanovniku u SAD-u mogla pasti na najnižu razinu u dva desetljeća, navodi se.

Slabi ekonomski podaci prošle sedmice a iz Kine, najvećeg svjetskog uvoznika sirove nafte, također su povećali strahove od slabe potražnje.

Potrošačke cijene u Kini u oktobru su pale na najniže razine iz razdoblja pandemije, što dovodi u sumnju snagu ekonimsog oporavka zemlje.

Uz to, rafinerije u Kini tražile su manju opskrbu od Saudijske Arabije, najvećeg svjetskog izvoznika, za decembar.

Ipak, Kikukawa je rekao da će cijene nafte biti podržane ako se WTI približi 75 dolara po barelu.

“Ako tržište dodatno padne, vjerovatno ćemo vidjeti potporu kupovini na temelju očekivanja da će Saudijska Arabija i Rusija odlučiti nastaviti s dobrovoljnim smanjenjem opskrbe nakon decembra, rekao je Kikukawa.

Najveći izvoznici nafte Saudijska Arabija i Rusija prošle su sedmice potvrdili da će nastaviti s dodatnim dobrovoljnim smanjenjem proizvodnje nafte do kraja godine budući da zabrinutost oko potražnje i ekonomskog rasta nastavlja utjecati na tržišta sirove nafte.

OPEC+, Organizacija zemalja izvoznica nafte i saveznici uključujući Rusiju, sastat će se 26. novembra.

Na strani opskrbe, američke energetske kompanije smanjile su broj naftnih platformi koje rade drugu sedmicu zaredom na najnižu razinu od januara 2022., objavila je kompanija za energetske usluge Baker Hughes.

Prema podacima sa aplikacije Federalnog ministarstva trgovine, cijene goriva su u padu i na domaćem tržištu.

Tako najeftiniji dizel u Sarajevu iznosi 2,56 KM po litru, benzin 95 2,46 KM po litru i benzin 98 2,66 KM po litru.

Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu, nakon više od 13 godina okončao je stečaj u mesnoj industriji „Čolović“ iz Sokoca, u vlasništvu  dugogodišnjeg lokalnog funkcionera SNSD-a Mirka Čolovića, koji je državi i povjeriocima ostao dužan skoro 7,5 miliona maraka.

Stečaj je otvoren u martu 2010. godine kada su povjeriocima priznata potraživanja da bi godinu dana kasnije bilo održano izvještajno ročište.

Tek 2015. godine stečajnom upravniku je data dozvola da pronađe vještaka za procjenu imovine, kao i da pokreće stečajne i upravne postupke.

Dvije godine kasnije, odnosno 2017. godine zemljište i zgrada su procijenjeni na oko 680.000 maraka, a pokretna imovina na 194.000 KM.

Nakon sedam licitacija sva imovina je prodata za 200.000 maraka i predata kupcu u posjed.

Međutim, to nije bilo dovoljno da se pokriju troškovi stečaja kojeg su pratili brojni sudski postupci, a povjerioci nisu bili zainteresovani da ga oni dalje finansiraju.

„Stečajni upravnik je 8. novembra obavijestio sud da u stečajnoj masi nema gotovinskih sredstava za namirenje troškova postupka te da nema zainteresovanih za nastavak postupka, kao i da su se stekli uslovi za zaključenje stečajnog postupka“, stoji u rješenju suda.

Zakonom o stečajnom postupku propisano je da se stečaj zaključuje ukoliko stečajna masa nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka ili ukoliko neko ne uplati novac za nastavak.

Podsjećamo, Čolović je bio odbornik u Skupštini opštine Sokolac, ali i zamjenik načelnika. Upamćen je po tome što je 2012. godine iz pištolja ranio sebe i tadašnjeg direktora sokolačkog Šumskog gazdinstva “Romanija” Bojana Tošića na slavi komandira policijske stanice.

U novembru 2016. godine je uhapšen zbog sumnje za poresku utaju, a predmet pretresa bila je upravo propala mesna industrija, javlja Capital.

Da je tlo pod ovim dijelom neba pogodno za razne vrste biljaka, pa čak i one čija proizvodnja nije svojstvena našim krajevima, potvrđuje primjer mladog Gorana Čolića iz Bosanske Dubice koji je prošle godine na plodnoj ravnici podno Save uspješno uzgojio kikiriki, koji planira da sadi i dalje ukoliko pronađe tržište i stalne kupce.

Ovaj dvadesetpetogodišnji mladić, koji je po struci keramičar i nema nikakvog dodira sa poljoprivrednom proizvodnjom, došao je na ideju da zasadi kikiriki znajući da to u BiH niko ne radi.

U toj kulturi, koja je svojstvena toplijim krajevima, ugledao je šansu za sticanje dodatnog profita.

– Moja majka duže od 15 godina za kućne potrebe sadi kikiriki i znao sam da on kod nas može uspjeti. Sa djevojkom Brankom Žujić dogovorio sam se da uzmemo sjeme od mame i za sebe zasadimo jednu parcelu te se oprobamo u proizvodnji, nadajući se da ćemo imati tržište budući da kikiriki, koliko je meni poznato, u BiH niko ne uzgaja. I prošle godine smo plan pretočili u djelo zasijavši oko dva dunuma. Na naše iznenađenje, proizvodnja je bila uspješna, a prinos je dostigao oko 400 kilograma kikirikija u ljusci, baš onakvog kakav kupujemo u marketima – priča Čolić za Glas.

Dodaje da proizvodnja uopšte nije zahtjevna te da je radio po majčinim uputstvima.

– Ona me je uputila kako i šta da radim, a dio potrebnih informacija pronašao sam i na internetu. Uzgoj biljke kreće u proljeće, u maju kada prođu kasni mrazevi. Voli plodno rastresito zemljište pa sam ciljano izabrao parcelu pored rijeke Save. Uzgoj biljke je najsličniji kao kod krompira i vadi se iz zemlje u devetom mjesecu, nakon čega se suši – naveo je Čolić i istakao da su ga majske poplave ove godine omele, te da proljetos nije uspio da uđe u novi ciklus proizvodnje.

Ističe da mu naruku nije išlo ni tržište, jer zainteresovanih za kikiriki proizveden u Bosanskoj Dubici gotovo da i nema. Više je, priča ovaj mladi Dubičanin, podijelio nego što je uspio prodati.

– Jako ga je teško prodati. Ljudi su skeptični, navikli na kikiriki iz prodavnice koji se uzgaja pitaj boga gdje, sumnjaju da se kod nas uopšte može proizvesti. Mada, istini za volju, nisam se pretjerano ni potrudio da robu plasiram na tržište. Samo sam oglasio prodaju na internetu, a cijena je bila osam KM po kilogramu. Sa firmama koje se bave otkupom nisam kontaktirao – navodi Čolić.

Ukoliko bi pronašao sigurne kupce, ovaj mladi Dubičanin iz sela Demirovac planira da i iduće godine zasadi kikiriki.

– Mnogo je otežavajućih okolnosti na mom putu, ali imam volju i želju da radim. Nemam sušaru i kikiriki sam sušio na suncu, a potom u mrežastim vrećama na vazduhu. Nemam čak ni mašinu za pakovanje niti sopstveno zemljište, već ga moram iznajmiti – ispričao je Čolić.

Porijeklo biljke

Kikiriki pripada porodici mahunarki i potiče iz Južne Amerike, odakle su ga Španci donijeli u Evropu u 15. vijeku.

Do prvih decenija 20. vijeka uglavnom je korišćen kao stočna hrana, a najveći svjetski proizvođači kikirikija danas su Kina, Indija, Nigerija, SAD i Izrael.