Ovdje se kilogram brašna melje tri sata, polako, starinski, vodeničnim kamenom, koji pokreće zahuktala Pliva. Ali, zato su uštipci od tog brašna i zdravi, ukusni, kao iz bakine kuhinje.
zato se brašno iz Sašinog mlina prodaje kao alva. A nije jeftino.
– Vjerujte, ne mogu proizvesti koliko se traži. Imam porudžbine iz skoro svih velikih tržnih centara, odavde do Banjaluke. A nešto moram sačuvati i za turiste, koji dolaze na izvor Plive, pa svrate, da na licu mjesta kupe koji kilogram pravog domaćeg brašna – kaže Aleksandar Saša Vasić (48) iz sela Pljeva, zaselak Vrela, opština Šipovo.
Saša nije jedini vodeničar na Plivi, ali jeste posljednji, ako ovu bajkovitu rijeku pohodite idući uzvodno. Jer, njegova je vodenica nadomak izvora Plive, na kraju puta, podno planine.
Tradicija
I ima bogatu tradiciju. Prije više od 200 godina, tačnije 1806., ovaj je mlin sagradio Sašin čukundeda. Imali su u to vrijeme Vasići nekoliko vodenica na Plivi; samo je ova dočekala 21. vijek.
FOTO: MILKICA MILOJEVIĆ/RAS SRBIJA
– Ja sam četvrta generacija Vasića vodeničara. I ostao sam jedini. Ovaj sam mlin naslijedio od svog djeda Jovana, koji je za vrijeme kolonizacije, poslije Drugog svjestkog rata, odselio u Žednik kod Subotice. Njegovi potomci i danas žive u Vojvodini. Tamo ima 80 kuća Vasića – priča Saša.
Živio je tamo, neko vrijeme, i Saša. Porodica je 1995. godine, nakon ratnog progona, izbjegla u Vojvodinu i skrasila se kod rodbine.
Kada su se vratili dočekao ih je belaj. Imanje im je opljačkano, stara vodenica spaljena do temelja.
