Egipćani su također slavno mumificirali mnoge od nedavno preminulih kako bi sačuvali njihova tijela.

Ali kada su ljudi u starom Egiptu počeli mumificirati svoje mrtve?

“Porijeko egipatske mumifikacije, za koju postoje jasni naučni dokazi, je [oko] 4300. pr. Kr. Možda ćemo otkriti da se vraća još ranije”, rekao je za Live Science Stephen Buckley, istraživač sa Univerziteta York u Velikoj Britaniji. koji je koautor dva rada na tu temu.

Ovi dokazi uključuju 6.300 godina stare omote mumija koje su pronađene na staroegipatskom groblju u mjestu Mostagedda, oko 320 kilometara južno od Kaira. Ukopi su iskopani početkom 20. stoljeća, a zamoti su doneseni u Veliku Britaniju i sada se nalaze u muzeju Bolton, kao što su Buckley i kolege primijetili u studiji PLOS One 2014.

U studiji su naučnici testirali omote i otkrili da sadrže smole koje se obično koriste u mumifikaciji. Testovi pokazuju da su te smole napravljene od raznih sastojaka kao što su biljno ulje, životinjske masti, vosak i biljna guma. Slične smole su u kasnijim vremenskim razdobljima koristili i stari Egipćani za mumificiranje, primijetili su znanstvenici.

Da stavimo 4300. pr. Kr. datiraju u kontekst, to je otprilike tisućljeće prije nego što su Egipćani razvili hijeroglife i oko 1.500 godina prije nego što su počeli graditi piramide. Također je prošlo oko tisućljeće prije nego što se Egipat ujedinio pod jednim faraonom.

Dok najstariji dokazi o korištenju umjetnih sredstava za mumificiranje tijela datiraju oko 4300. godine prije Krista, Egipćani su bili podvrgnuti prirodnoj mumifikaciji u još ranijim vremenima.

“Prirodno mumificiranje slučajni je proces uzrokovan povoljnim uvjetima pokopa, kao što je pokapanje u vrući, suhi pijesak. Egipćani nisu počeli prirodno mumificirati svoje mrtve u bilo kojem trenutku u smislu svjesnog čina”, rekao je Buckley.

Salima Ikram, profesorica egiptologije na Američkom univerzitetu u Kairu, rekla je da najjraniji primjeri prirodno mumificiranih mumija datiraju iz 5000. godine prije Krista, ako ne i ranije.

Čak i nakon što je razvijeno umjetno mumificiranje, mnogi su Egipćani i dalje bili prirodno mumificirani jer si nisu mogli priuštiti umjetno mumificiranje pa su pokapani u pustinji.

“Većina starih Egipćana jednostavno je stavljena u rupu u zemlji, bez ikakve pripreme i mogla se slučajno prirodno mumificirati”, rekao je Buckley.

Ikram je kazala da ne znamo šta je bilo u glavama starih Egipćana. Ali, ko god da je stavljen u pješčani grob, daleko od vode, a ne ograđen prostirkom od trske/lijesom ili u koži, bio bi prirodno mumificirani.

Kako se kršćanstvo širilo u Egiptu između drugog i petog stoljeća nove ere, korištenje umjetne mumifikacije je opadalo, prema Kraljevskom muzeju Ontarija. Dok je drevna egipatska religija naglašavala važnost očuvanja tijela za zagrobni život, kršćanstvo nije, istaknuo je muzej, piše klix.