Kategorija: Tehnologija

Šta je Neuralink?

Neuralink je 2016. godine osnovao Ilon Mask (koji takođe vodi SpaceX, Tesla i X, nekadašnji Twitter), da bi napravio interfejse između mozga i računara: uređaja povezanih sa mozgom koji omogućavaju ljudima da komuniciraju sa računarima samo svojim mislima.

Ovi uređaji bi vam mogli omogućiti da obavljate jednostavne zadatke kao što su traženje informacija ili izvođenje složenih proračuna pomoću računara.

U teoriji, oni bi takođe mogli da stvore tehnološku telepatiju, da vrate vid slijepim ljudima i da omoguće paralizovanim ljudima da kontrolišu protezu i kretanje. Mask je u prošlosti rekao da bi tehnologija njegove kompanije mogla omogućiti ljudima da formiraju „neku vrstu simbioze“ sa AI, piše NewScientist.

Šta je Neuralink postigao do sada?

Neuralink je uređaj veličine novčića i dizajniran je da se implantira ispod lobanje, sa sićušnim žicama koje sežu na malu udaljenost do mozga da bi očitale neuronske aktivnosti.

Kompanija je već sprovela testove na svinjama i pokazala da majmun može da igra klasičnu video igricu Pong koristeći uređaj. U maju 2023. Neuralink je objavio da je dobio odobrenje za testiranje na ljudima.

Prema Maskovom postu koji je objavio na X prije neki dan, testiranje je već počelo. Anonimni muškarac je primio implantat 28. januara i „dobro se oporavlja“, rekao je Mask.

Ostali detalji još nisu objavljeni, a Neuralink nije odgovorio na zahtjev New Scientist-a za komentar.

Da li je ovo rađeno ranije?

Maskova kompanija nije jedina koja radi na ovoj ideji. Mnoge akademske grupe i komercijalni start-apovi već su sproveli ispitivanja na ljudima i uspjeli da direktno protumače moždane signale u neku vrstu izlaza.

Tim sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji postavio je dva mala senzora odmah ispod površine mozga do vrata paralizovanog čovjeka.

Istraživači su bili u stanju da protumače moždane signale osobe kada je mislila da piše riječi olovkom na papiru i pretvore ih u čitljiv tekst na računaru.

Da li je tehnologija bezbjedna?

To je ono što tek treba da se otkrije. Međutim, prema izvještajima, prethodni eksperimenti na životinjama Neuralinka nisu bili uspješni.

Godine 2022, Komitet ljekara za odgovornu medicinu, organizacija za zastupanje, poslala je pismo američkom ministarstvu poljoprivrede zahtijevajući istragu o, kako je rečeno, „očiglednim kršenjima Zakona o dobrobiti životinja u vezi sa liječenjem majmuna korišćenih u invazivnim eksperimentima na mozgu“.

Rojtersov izvještaj te iste godine citira dokumente i izvore koji ukazuju da su Neuralinkovi testovi ubili 1.500 životinja, u nekim slučajevima uzrokujući „nepotrebnu patnju i smrt“.

Svaki uređaj namijenjen ljudskoj implantaciji moraće da otkloni brojne regulatorne prepreke kako bi obezbijedio da sam uređaj, proces instalacije i njegova naknadna upotreba budu relativno bezbjedni i da su svi potencijalni rizici dobro shvaćeni.

Kada će Neuralink biti dostupan i koliko će koštati?

Daleko smo od toga da je ovo komercijalni proizvod, a pred nama je mnogo testiranja i akreditacija, tako da je rano govoriti o tome. Ali Mask je jasno stavio do znanja da namjerava da komercijalizuje tehnologiju. Prvi planirani proizvod zove se „Telepatija“ i omogućiće korisnicima da kontrolišu svoje telefone i računare.

Tara Spjers-Džons sa Univerziteta u Edinburgu, rekla je Naučnom medijskom centru, neprofitnoj organizaciji u Velikoj Britaniji, da Neuralink ima veliki potencijal i da brojne istraživačke grupe rade na sličnim idejama, prenosi N1 Zagreb.

„U nedavnim istraživačkim eksperimentima (koji nisu povezani sa Neuralinkom), naučnici su uspjeli da implantiraju interfejse između mozga i kičme koji pomažu ljudima sa paralizom da hodaju, a drugi radovi pokazuju obećavajuće rezultate u kompjuterima koji tumače moždane talase i skeniraju mozak“, rekla je ona, javlja N1.

Takođe je dodala da „većina ovih interfejsa zahtijeva invazivnu neurohirurgiju i još uvijek su u eksperimentalnim fazama, tako da će vjerovatno proći mnogo godina prije nego što postanu dostupni“.

Mark Zakerberg (Zuckerberg), vlasnik platforme Meta, planira ove godine postaviti u svoje centre podataka novu verziju prilagođenog čipa koji će imati za cilj da podrži napajanje aplikacija vještačke inteligencije (AI), navodi se u internom dokumentu kompanije u koji je Reuters imao uvid, piše avaz.

Čip druge generacije interne silikonske linije, koju je Meta najavila prošle godine, mogao bi umanjiti zavisnost te američke kompanije od Nvidia čipova, prenosi britanska agencija.

– U razmjerama na kojima Meta radi, uspješna primjena sopstvenog čipa potencijalno bi mogla smanjiti stotine miliona dolara godišnjih troškova u vidu energije, kao i milijarde dolara za kupovinu čipova – kaže osnivač grupe za istraživanje silicijuma SemiAnalisis Dilan Patel.

Nova istraživanja otkrila su genetski materijal sličan virusima, koji su nazvani “Obelisci,” a koje naučna zajednica dosad nije primijetila.

Prema autorima ovog istraživanja, među kojima je i biolog Ivan Zeludev sa Univerziteta Stanford, sastav materijala nema sličnosti s bilo kojim drugim biološkim agensima, što ih podstiče na vjerovanje da bi obelisci mogli osigurati vezu između jednostavnih genetskih molekula i virusa, piše “Indy100”.

Istraživanje, preneseno na “bioRxiv”, otkriva da “Obelisci se sastoje od klase različitih DNK-a koje su kolonizovale ljudske i globalne mikrobiome i ostale nezapažene u njima.”

Činjenica da su ovoliko dugo bili neotkriveni može proizlaziti iz njihove male veličine, budući da genetske sekvence obeliska imaju ukupno samo oko 1000 znakova, što je čak i na mikroskopskopskom nivou prilično malo.

Studija je analizirala 5.4 miliona skupova podataka genetskih sekvenci, a jedan od skupova istraživanja takođe je otkrio pojavu obeliska u polovini oralnih uzoraka pacijenata. Autori takođe sugerišu mogućnost prisutnosti obeliska u različitim dijelovima ljudskog tijela.

“Ovo podržava ideju da bi obelisci mogli biti kolonizatori navedenih ljudskih mikrobioma”, stoji u istraživanju.

Ovo otkriće samo pokazuje da stručnjaci neprestano otkrivaju nove stvari o sastavu ljudskog tijela, a nedavno su otkrili i čudan matematički obrazac koji se ponavlja unutar stanica našeg tijela, prenosi “Klik“.

Roboti koji su napravljeni da stoje iza šanka su sve popularniji, pa se 2021. godine pisalo o mehaničkom barmenu po imenu Rotender. Napravljen je da brzo služi pića, a podsjeća na automat za kafu, samo su u unutrašnjosti umjesto mlijeka, šećera i kofeina smještene boce sa alkoholnim pićima. Sposoban je da pripremi preko 350 alkoholnih napitaka prije nego što mu je potrebno da se flaše dopune. Mušterije kartu pića dobijaju nakon što skeniraju QR kod koji su prethodno kupili, a na isti način poručuju i željene koktele.

Novi robot ADAM više liči na čovjeka, kao uostalom i svi humanoidni roboti. Napravili su ga stručnjaci iz kompanije Richtech Robotics, a tako da pića pravi po provjerenim receptima. Gosti mogu da izaberu između 100 koktela koje ADAM pravi na licu mjesta, a služi i kafu. Ovaj robot nije automat ili mehanička ruka, već ima tijelo i dva gornja ekstremiteta. Kad dobije narudžbu sastojke stavlja u šejker. Pošto je sve gotovo piće sipa u čašu baš kao pravi konobar, prenosi PCPress.

Naučnici su izrazili zabrinutost zbog smanjenja Mjeseca i njegovog potencijalnog utjecaja na buduće misije na njegovu površinu. S obzirom na težnju prema uspostavi ljudskih naselja na Mjesecu, NASA je pojačala svoja istraživanja, no nova studija objavljena u časopisu The Planetary Science Journal identificira problematično područje južnog polarnog dijela Mjeseca koje je izrazito pogođeno smanjenjem.

Hlađenje jezgre

Istraživanje ukazuje na to da površina južnog polarnog dijela Mjeseca pritišće samu sebe zbog smanjenja obima Mjeseca, što proizlazi iz sporog hlađenja njegove jezgre proteklih nekoliko stotina miliona godina. Ovo područje, koje je bilo pod utjecajem snažnog potresa prije približno 50 godina, sada se suočava s pitanjem klizanja na postojećim rasjedima ili stvaranja novih rasjeda potiska, prenosi Indy100.

Tomas Vater (Thomas R. Watter), viši naučnik emeritus u Centru za proučavanje Zemlje i planeta Nacionalnog muzeja zraka i svemira te glavni autor studije, ističe da bi ova geološka dinamika mogla značajno utjecati na sigurnost i održivost budućih misija s posadom na Mjesecu, uključujući i NASA-inu Artemis III misiju s posadom planiranu za 2026. godinu.

Zanimljivo istraživanje

– Naše modeliranje sugerira da su plitki mjesečevi potresi koji mogu proizvesti snažna podrhtavanja tla u južnoj polarnoj regiji mogući zbog klizanja na postojećim rasjedima ili formiranja novih rasjeda potiska – poručio je Vater.

Profesor Nikolas Šmer (Nicholas Schmerr) s Univerziteta Maryland, koautor studije, naglašava da se Mjesečeva površina, poput suhog, uzemljenog šljunka i prašine, kontinuirano mijenja zbog utjecaja asteroida i kometa tokom milijardi godina. Raznolikost površinskih materijala, od mikronskih čestica do većih fragmenata, zajedno s labavom konzistencijom, čini podrhtavanje i klizanja vrlo izglednima.

Osim veličine Mjeseca, istraživači upozoravaju da bi ovi geološki faktori trebali biti uzeti u obzir pri planiranju lokacija i stabilnosti budućih istraživačkih i naseljeničkih predstraža na Mjesecu, piše avaz.

Ako ste ikada poželjeli da vidite svijet očima životinje, imamo dobre vijesti za vas. Naučnici koji se bave vidom u boji napravili su sistem kamera i programski paket koji omogućava snimanje videa u bojama životinjskog vida.

Mnoge životinje, uključujući pčele, ptice i čak sisare kao što su irvasi i miševi, mogu da vide ultraljubičastu svjetlost. Zapravo, odsustvo ultraljubičaste osjetljivosti kod ljudi je više izuzetak nego pravilo, piše Phys.org.

Čulni sistem

Na drugom kraju spektra vidljive svjetlosti, ljudske oči imaju receptore osjetljive na crveno dok su mnoge životinje – uključujući pčele, miševe i pse – slijepe za crvenu kao mi za ultraljubičastu svjetlost, prenosi Nauka.rs.

Čak i kad su u pitanju plava i zelena, boje percipirane širom životinjskog carstva, precizna valna dužina svjetlosti koju će neka životinja doživjeti kao „čisto plavu“ ili „čisto zelenu“ specifična je od vrste do vrste. Rezultat je da ne postoje dvije vrste koje vide svijet u istim bojama.

Zagledajte se u nebo i znajte da je njegovo plavetnilo proizvod sunčeve svjetlosti rasute po atmosferi i vašeg vlastitog čulnog sistema. Boja koju vidite je specifična za vas. Ustvari, za mnoge životinje nebo je obojeno ultraljubičasto.

Hvatanje svijeta u pokretu

Iako ne možemo zamisliti kako ultraljubičasto izgleda životinjama koje ga mogu vidjeti, možemo to vizuelizovati putem slika u neispravnoj boji. Naprimjer, u slučaju pčela koje su osjetljive na tri tipa svjetlosti (ultraljubičastu, plavu i zelenu), možemo prebaciti te vidljive boje u ljudski vidljivi opseg tako da je ultraljubičasto predstavljeno kao plavo, plavo postaje zeleno, a zeleno postaje crveno.

Dosad je to moglo biti primijenjeno samo na nepokretne predmete. Fotografija u neispravnoj boji počiva na nizu snimaka kroz optičke filtere koji se zatim postave jedan preko drugog, tako da sve bude u tačno istoj poziciji na svim snimcima.

To je ozbiljna mana. Taj mukotrpan proces ograničava broj predmeta koji se mogu realistično uslikati. Naprimjer, snimanje šarenog paunovog pera iz stotinu različitih uglova zahtijevalo bi skidanje i postavljenje svakog filtera stotinu puta.

Još gore, sva informacije u vezi sa kretanjem su odbačene, a živi svijet je u stalnom pokretu.

Prvi izazov je bio pravljenje kamere koja istovremeno snima u ultraljubičastom i vidljivom spektru svjetlosti. Rješenje je bilo u razdvajanju zraka.

Specijalizovana optička oprema reflektuje ultraljubičasto svjetlo kao da je ogledalo, ali omogućava vidljivoj svjetlosti da prođe, baš kao providno staklo.

Istraživači su postavili dvije kamere (jednu modifikovanu da snima u ultraljubičastom spektru) u 3D odštampano kućište, tako da je modifikovana kamera primala reflektovano ultraljubičasto svjetlo, dok je obična kamera primala vidljivo svjetlo. Preklopili su i sinhronizovali snimke dvije kamere, a niz koraka konverzije omogućio im je da izračunaju količinu svjetlosti koja je stigla do senzora obje kamere. Na osnovu toga su mogli da procijene količinu svjetlosti koju bi oko životinje uhvatilo ako bi posmatrala scenu sa tačke gledišta kamere.

Probajte sami

Svi kodovi neophodni za primjenu videokonverzije i planovi sistema kamera su slobodno dostupni na internetu, zajedno sa objašnjenjem kako da se napravi kamera.

Drugi istraživači mogu da prave vlastite kamere da bi došli do odgovora na pitanja kako druge vrste vide svijet.

– Možemo da snimimo ples paunova i vidimo kako njihovo divno perje izgleda ženkama. Snimci pokazuju da to perje izgleda još živopisnije njima nego nama.

Možemo precizno opisati kako gusjenice izgledaju pticama predatorima i razumjeti zašto ih neočekivani prikaz šarenih obrazaca otjera. Možemo postavljati pitanja kako se životinje kreću između tačaka na tlu šume da bi istakle ili sakrile svoje boje.

Možemo osigurati da stakleni zidovi budu dovoljno vidljivi pticama koje se inače sudaraju s njima.

Tek sad kad smo počeli da snimamo prirodni svijet u bojama koje vide životinje, počinjemo da primjećujemo koliko mnogo informacija ima oko nas. Otkrića vas čekaju u vlastitom dvorištu – kažu naučnici.

Naučnici već nekoliko godina istražuju i uzgajaju povrće u svemiru kao nadomjestak prehrane, ali novo istraživanje pokazuje da je takva salata i drugo lisnato povrće podložnije bakterijama poput salmonele i e.coli

Salata uzgojena u bestežinskom stanju u svemiru je podložnija bakterijskim infekcijama poput salmonele i e.coli, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u Scientific Reports te bi moglo imati veliki utjecaj na planove za hranu uzgojenu u svemiru poput zelene salate i drugog lisnatog povrća.

Provedeno istraživanje

Istraživanje su vodili naučnici sa Univerziteta Delaware, a ono izaziva zabrinutost zbog mogućih planova da se hrana uzgojena u svemiru koristi u misijama istraživanja dubokog svemira, poput NASA-ine buduće misije na Mars s ljudskom posadom, piše Tportal.hr.

Ako su istraživanja tačna i ako je veća vjerovatnost da bi hrana poput salate koja je uzgojena u svemiru mogla pokupiti bakterije, to bi moglo predstavljati opasnu prijetnju astronautima. Naime, očekuje se kako će se u nadolazećim desetljećima sve više slati u svemir.

Naučnici tehnički nisu mogli testirati kako biljke rastu u mikrogravitaciji dok su na Zemlji, oni su upotrijebili posebnu opremu kako bi simulirali bestežinski okoliš na Međunarodnoj svemirskoj postaji, koji nam služi kao preteča načina na koji će ljudi živjeti u svemiru u budućnosti.

Koristeći ovaj bestežinski sistem „prevarili“ su biljke da nisu u normalnoj gravitaciji i tu su otkrili da je veća vjerovatnost da će salata imati otvorene stome, što su malene pore u lišću i stabljikama koje se obično zatvaraju kada biljka osjeti potrebu za obranu. Odnosno, radi se o porama u epidermisu lišća, stabljike i drugih organa, a koja kontrolira brzinu izmjene plinova.

Mikrobi na biljkama

One se obično zatvore kada im se „opasnosti“ poput bakterija približe. Međutim, naučnici su otkrili da se u bestežinskom stanju ne zatvaraju, ostavljajući biljku podložnu bakterijama.

Kako svemirska stanica i druga svemirska okruženja vjerovatno imaju prisutne bakterije, to predstavlja veliki problem za hranu koju bi uzgajali u svemiru, pogotovo ako druge biljke pokazuju iste osobine kada su u bestežinskom okruženju.

– Moramo biti spremni i smanjiti rizike za one koji sada žive u svemiru, ali i one u budućnosti. Moramo bolje razumjeti interakcije između patogena na biljkama uzgojenima u svemiru – kaže Kali Kniel sa Univerziteta Delaware, piše Forbes.

Dodaje kako će za početak trebati sterilizirati sjemenke kako bi smanjili rizike postojanja mikroba na biljkama.

Na naučnicima je i da pokušaju pronaći način da natjeraju stome da funkcioniraju čak i kada su u bestežinskom okruženju. Međutim, prehrana zelenjavom uzgojenom u svemiru do tada bi mogla predstavljati opasan rizik, piše avaz.