Senzori, zujalice, nadzorne kamere, fizička zaštita. Sve su to mjere koje bi trebale da preveniraju broj sitnih građa u maloprodajnim trgovinama. Taj sistem i funkcioniše u praksi, ali se broj osoba koje kradu, da li zbog sve skupljih namirnica ili zbog profita, rapidno povećava iz godine u godinu. MUP Kantona Sarajevo je u ovoj godini evidentirao 715 slučajeva koji se tretiraju kao krivično djelo krađa, a 199 ih se dogodilo u maloprodajnim radnjama (marketi, supermarketi, granapi…).

Poređenja radi, u cijeloj 2022. godini zabilježeno je 200 krađa u maloprodajnim objektima. Naravno, većina takvih vrsta nedjela se ne prijavi nadležnim organima, stoga je jasno da je ova cifra mnogo veća od registrovane.

”Evidentno je da sve više imamo sitnih krađa u našim maloprodajnim objektima. Krade se sve, od konzervi do skupih pića. Ono što je jako primamljivo osobama koje vrše krađe su predmeti koji se lako mogu preprodati, od skupljih čokolada, konzervi, pa čak i salama ili putera. Nekada su se krala skupa alkoholna pića, ali se u posljednje vrijeme to značajno promijenilo. Proizvodi na koje stavljamo zujalice postaju sve čudniji. Na primjer, salama je proizvod na koji se nikada prije nije stavljale zujalica, na čokolade i konzerve također. Nekada smo zujalice stavljali samo na alkoholna skupa pića, a sada iz dana u dan povećavamo broj proizvoda koje smo prinuđeni označiti uređajima protiv krađe”, govori za Oslobođenje Minela Durmo, direktorica marketinga kompanije Amko komerc.

Za zaštitu većine prehrambenih proizvoda prodavci koriste male ljepljive zujalice, koje se stavljaju u unutrašnjost ambalaže, no prema riječima trgovkinje iz marketa Amko komerc, vještim kradljivcima čak ni to nije prepreka, jer pronađu način da skinu zujalicu.

”Nekada smo bili prinuđeni da zujalice stavljamo samo na skupe proizvode, a danas smo prinuđeni da ih lijepimo čak i na konzerve. No, nažalost, ni to nije uvijek dovoljno, jer stalno pronalaze neke nove načine i metode krađe”, tvrdi Alma Mulagić, prodavačica u Amko marketu.

Već je poznata činjenica da kradu apsolutno sve generacije i svi staleži. Od onih koji kradu samo kako bi se prehranili, preko maloljetnika kojima je to samo zabava, do onih koji su dobrostojeći, te bi bilo pogrešno pretpostaviti da imaju takvu potrebu. No, najveći problem prodavcima predstavlja ono što bi se relativno lako moglo riješiti, a to su povratnici.

”Od osoba mlađe populacije, pa do penzionera. Nažalost, mi ne možemo ulaziti u to koji je razlog krađe, ali ono što mi vidimo je da su to skoro uvijek iste osobe koje hodaju od objekta do objekta. Mi obavijestimo policiju, izuzmemo snimke sa nadzornih kamera, odnosno dostavimo sve što je potrebno, ali nažalost, te osobe se puštaju na slobodu skoro pa odmah. Mi imamo čak i listu osoba koje vrše sitne krađe u našim marketima”, tvrdi Minela Durmo.

Jasno je da su brojne krađe koje se dešavaju u supermarketima odraz finansijske situacije u kojoj živi većina bh. građana. S obzirom na nezaustavljivi rast cijena apsolutno svih roba i usluga, ne možemo očekivati ništa drugo nego povećanje ovakvih slučajeva. Najžalosnije je to što posljedice sitnih krađa najčešće snose sami prodavci, jer ukoliko se nakon inventure pokaže manjak, koliki god on bio – plaćaju ga oni sami. Naročito je to problematično u manjim objektima, jer veliki broj njih nema nikakav sistem zaštite, pa se radnici moraju sami snalaziti.