Radno vrijeme od četiri dana u sedmici, tema o kojoj se mnogo ne priča u BiH, djeluje nezamislivo, ali je itetako moguće, primjeri su brojni, ima ih i u BiH, a u Evropi sve više postaju ustaljena praksa te su brojne kompanije to sprovele i u dijelo.

Poslodavci širom svijeta počeli su da testiraju četvorodnevnu radnu nedelju što je nakon rada od kuće još jedna promjena koju je pandemija donijela u svijetu rada.

Kraću radnu sedmicu, odnosno do četvrtka, počeli su da testiraju pojedini poslodavci u Španiji, Japanu, ali i u Danskoj i na Islandu.

Slovenska vlada i ministar rada Luka Mesec, član stranke Levica priprema do ljeta zakonski prijedlog skraćivanja radne sedmice s 40 na 30 sati. Radnička fronta iz Hrvatske je sličan prijedlog za 35-satnu sedmicu uputila u saborsku proceduru već u junu ove godine, no HDZ-ova vladajuća većina ga je na zadnjem glasanju 16.12. odbila.

Perspektiva čovjeka ili industrije

Priča o kraćoj radnoj sedmici, većinski djeluje kao san u našoj državi, ali aktuelna kriza ju je vratila ponovo u fokus.

U Bosni i Hercegovini nema jedinstvenih propisa o četverodnevnoj radnoj sedmici koja se primjenjuju na cijelu zemlju. Umjesto toga, pravila o radnom vremenu i radnoj sedmici propisana su na razini pojedinačnih firmi ili industrija.

Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, govorio je o ovoj temi.

On je na početku razgovora naveo da se ovom pitanju mora pristupiti iz različitih uglova.

“Ako govorimo u ime realnog sektora, mi imamo industriju i privredu koja je radno intenzivna, što znači da je u našim cijenama proizvoda, rad visoka stavka. Ako smanjite radno vrijeme, to vam značajno utječe na kalkulacije. Mi nismo Njemačka ili Amerika gdje su visoke tehnlogije, ili visoke investicije, gdje ne bi bio luksuz smanjiti radno vrijeme”, rekao je Smailbegović. Ističe da će to u BiH, na ovom nivou razvijenosti, tehnološkom nivou kompanija i proizovda koje izvozimo, biti jako teško ostvariti.

“Mi zagovaramo da se mora dići tehnološki nivo naših kompanija da bi povećali produktivnost i konkurentost istih i to nam ostavlja prostor da li možemo uopće razmišljati o povećanju naših plata.

Nažalost ne postoji programi, ne postoje državni, niti neki ozbiljni projekti koji bi to nekako stimulisali i dali vjetar u leđa u tom smjeru, jer svaka kompanija sama za sebe odlučuje i postavlja radnu normu”, poručuje.

Dodaje da je to za BiH relativno duga priča.

“Nažalost, većina naše privrede je bazirana na radno-intenzivnim aktivnostima, naravno, sigurno će biti pojedinačnih kompanija koje će to uspjeti da implementiraju, ali sa druge strane imamo i kompanije kojima je problem i subotom da ne rade”, zaključio je Smailbegović.

Čovjek ili roba

Skraćivanje radne sedmice, u kompanijama koje su to brzo provele u svojim sistemima rada, pokazalo se da pridonosi produktivnosti radnika, povećavanju zaposlenosti i razvijanju tehnologije.

Da se može i da to zaista funkcionira dokaz su određene bh. kompanije koje su ove ideje sprovele u dijelo.

Kompanija Oskar Pharma iz Livna uvela je četverodnevno radno vrijeme, a istostovremeno su i podigl plate.

Softverska kompanija AgentLocator također je uspješno provela četverodnevnu radnu sedmicu, koja se pokazala jako učinkovitom, bez gubitaka, a gdje su zaposleni zadovoljni balansom između privatnog i poslovnog život.

Imamo i primjer kompanije Airvent, koja je pretprošle godine uvela radnu sedmicu od 4,5 dana.

Četverodnevna radna sedmica je pokazala u praksi da radnici imaju više vremena za odmor, rekreaciju ili druge aktivnosti, bolje su prilagođeni radnom rasporedu. Firmama je to smanjilo troškove energije i održavanja prostorija, jer se manje vremena radi u poslovnom prostoru, a najveća prednost je bila povećana produktivnost.

Ovakav segment brige za radnika je ono ka čemu treba težiti, svakako treba biti realista, i posmatrati realni sektor drugačijim očima, ali mnogi su pokazali da se može. Brojnim radnicima u BiH ostaje da čekaju da li će vodeći ljudi imati sluha za drugačije i za prepoznavanje brojnih benefita koje donosi ovaj model rada.