U selu Pekici kod Savičente u Hrvatskoj piše se jedna od najljepših i najautentičnijih istarskih priča. Na imanju obitelji Pekica raste lavanda, gaje se ovce i tovari, pravi se sok od bazge i kadulje i mijese se domaći pljukanci. Kada krene fešta, pleše se i balun. Kod Pekica je sve po domaću, piše Istra24.

Bračni par Aleksandra i Feručo među prvima su se, prije nešto više od deset godina, upustili u avanturu obnavljanja nasada istarske lavande. Priča je ovo u kojoj su mnoge obitelji prošle “kao bose po trnju” no, iako se i ovaj dvojac znao naći u situacijama kada je ulog premašivao zaradu a svaki dan donosio novi rizik, uz puno strpljenja, kreativnih ideja i ljubavi, gradili su svoje bajkovito gospodarstvo više od decenije. A onda se dogodila najsretnija okolnost kojoj su se mogli nadati – obiteljski posao odlučio je preuzeti podmladak.

U potpunosti uživa

Jedan od dvojice sinova, Emil Pekica, sada je motor i duša obiteljskog gospodarstva i njegov službeni ‘gazda‘. Iako zna da ga čeka puno posla i borbi s vjetrenjačama te da je u poljoprivredi često uspjeh već i to što nisi “u minusu”, u naslijeđenom gospodarstvu, kaže nam, u potpunosti uživa.

Emilu su tek 23 godine, obožava svoje selo, lavandu, kulinarstvo i životinje. Ljubav prema “blagu”, kako od milja kaže, toliko je snažna da je nakon osnovne škole zamalo upisao veterinarsku školu, no u posljednjem je trenutku prevagnula ljubav prema kuhinji. Imao je sreću, veli, pa je u pulskoj “Lipi” dobro naučio svoj zanat i zaposlio se. Ipak, nakon nekoliko godina je shvatio da je vrijeme da sve svoje ljubavi poveže na jednom mjestu i, u dogovoru s roditeljima, dao je otkaz i preuzeo OPG i izletište Pekici. Sada je, kaže, svoj na svome – bavi se poljoprivredom, organizira izletničke ture, kuha za svoje goste i, što je najvažnije, više se ne mora razdvajati od svog “blaga”.

Pomaže mu cijela obitelj, ali posla, priznaje, i pored toga ima od jutra do večeri.

– Ja ne gren nigdje, nanke vani jer ne rivan. Stalno san tu, zato su mi životinje tako razmažene, kaže u šali Emil, dok tovarice Lora i Mora glasno negoduju što su zanemarene jer Emil razgovara s nama.

Pekice imaju četiri hektara zemlje pod nasadima lavande. Sadnice su raspoređene na samo dvije parcele čime se ovi nasadi svrstavaju među najveća polja lavande u Hrvatskoj – zahvaljujući škrtosti zemlje i kamenjaru, u priobalju gdje ova biljka najbolje uspijeva, nasadi lavande u pravilu rastu na mnogo skučenijim poljima.

Kao i većina uzgajivača, opredijelili su se za sorte Budrovku i Grosso – lavandine, odnosno križance autentičnih sorti, koji su vrlo darežljivi kada je u pitanju prinos ulja. Ujedno, ne koriste pesticide, zbog čega moraju računati otpis dijela sadnica uslijed bolesti izazvanih nametnicima. Od prvotno zasađenih 39.000, na poljima sada raste oko 36.000 sadnica.

Kako bi zaštitili mladu lavandu od štetočina i korova, redovito kose okolno tlo, a prvih nekoliko godina nasade zaštićuju prekrivanjem tla folijom. Upravo u ovoj ranoj fazi je uzgoj najosjetljiviji jer je svaku mladu biljku tada potrebno zalijevati ručno. Zemlju prihranjuju isključivo ovčjim gnojem, a berbe obavljaju ručno.

Ukrašava cvijetom lavande

Nakon berbe i hladnog prešanja, Pekice pod imenom svog OPG-a pakiraju lavandino ulje i hidrolat, koje plasiraju u maloprodaji. Stalni štand za prodaju trenutno nemaju pa mirisne proizvode nude gostima gospodarstva ili ih prodaju na izravni zahtjev. Za proizvodnju kojom bi opremali suvenirnice, kažu nam, nemaju dovoljno vremena, ali rado preuzmu posao ukrašavanja prostora cvijetom lavande.

Emil od prije dvije godine vodi i organizirane šetnje kroz svoja polja u vrijeme cvjetanja lavande u lipnju i srpnju. Ispred portuna OPG-a, na dane predviđene za šetnju okuplja se i po 50 gostiju koji, osim posjete poljima, po cijeni ulaznice od pet eura dobivaju i mogućnost kušanja kolača, kruha i rakije s lavandom, piše Istra24.