Slike ogromnih redova ispred Ambasade Njemačke u Sarajevu su postale svakodnevnica.

Odlazak radne snage iz Bosne i Hercegovine gorući je problem za koji čini se niko ne mari. 

Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić je na Twitteru napisao da su svi drugi problemi u državi minorni u poređenju sa odlaskom stanovništva.

“Posljedice već sada trpimo  po različitim osnovama. Oni koji su pokušavali zanemariti dubinu  problema samo su državi napravili veći problem, jer danas je vrlo teško  naći radnike određene stručne spreme.

Pred nama je u narednom  periodu nekoliko mogućnosti. Jedna mogućnost jeste da će zbog nedostatka  radnika u državi doći do značajnog rasta cijena u pojedinim sektorima,  jer će ponuda rada diktirati cijene rada, a to će se opet odraziti na  cijene koje mi građani plaćamo. U ovom slučaju neće pomoći ni zakonski  definisanje minimalne plate, jer je trenutna plata u pojedinim sektorima  dosta veća od minimalne koja bi se donijela.

Drugi scenarij je  totalna liberalizacija tržišta rada, ali to će značiti priliv stranih  radnika, uglavnom iz Afrike i Azije. Ovaj scenarij je politički vrlo  delikatan jer će onda promijeniti kompletnu demografsku strukturu  stanovništva.

Treći scenarij bi mogao biti, zbog nedovoljnog  broja radnika, a rastućih budžetskih izdataka, novo zaduživanje i  povećanje poreza, što bi u par godina moglo stvoriti sliku lažnog  napretka, ali dugoročno će dovesti do ozbiljnih ekonomskih problema i  još masovnijeg iseljavanja.

Kao što sam i prije govorio za  inflaciju, tako ću i sada reći za demografiju – što budemo duže čekali  sa rješavanjem ovog problema, to će biti sve bolnije i teže kasnije”, napisao je Hadžić.

Predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH Adnan Smailbegović u razgovoru za Source portal navodi da je itekakav deficit radne snage u bh. privredi. 

“On se već osjeća naročito u ovom periodu nakon koronavirusa, zadnjih recimo godinu dana vrlo intenzivno, pogotovo u određenim branšama, tako da je zaista to nešto što nam postaje sve više i više problematično i što će u konačnici dovesti do stagnacije i do slabljenja ekonomije Bosne i Hercegovine. Mislim da je sada sljedeći korak smanjenje broja zaposlenih i da će ekonomija početi da pada, jer vidite, radna snaga je glavni resurs sve ostalo se da nabaviti i novac i tržište, ali bez radne snage nema ništa”. kazao nam je na početku razgovora.

Upozorava da će nedostatak radne snage sigurno dovesti do povećanja cijena u pojedinim sektorima, te da je već došlo do toga. 

“Pogledajte statistički šta se dešava, a da ne spominjemo da je siva ekonomija dosta jaka u Bosni i Hercegovini tako da zaista su te cifre, ja bih rekao, sasvim drugačije u odnosu na zvanične. Mislim da su plate značajno veće u odnosu na ovo što se prikazuje u zvaničnoj statistici, a naravno, samim tim će rasti i cijene proizvoda i usluga i to je nešto što je neminovno i što je direktno povezano. Međutim, tu je problem što to u jednom dijelu može biti dobro za građane, radnike i ostalo, a sa druge strane, BiH vrlo lako može izgubiti konkurentnost na inostranom tržištu. Tako da izvoznici zaista mogu ući u jedan problem jednostavno zbog tih a i svih barijera mogu doći u jedan nekonkurentan položaj u odnosu na zemlje iz okruženja kao što su Srbija, Makedonija, pa ako hoćete i Bugarska i Rumunija. One su nam poprilično konkurentne bez obzira što su one članice Evropske unije”, rekao je Smailbegović.

Na pitanje da li je rješenje uvoz radne snage odgovara da prvo treba domaće resurse “iscrpiti”.

“Kada govorimo o domaćim resursima mislim da se tu treba kao prva stvar uraditi Zakon o posredovanju u zapošljavanju koji bi se trebao izmijeniti da bi se jednostavno sa Biroa evidencije ‘isčistile’. Mi danas imamo po našim procjenama najmanje 70-80 posto prijavljenih na Birou isključivo zbog prava na zdravstveno osiguranje i to nisu aktivni tražioci posla. Onda, kada se to sredi, treba pristupiti pregledu kvalifikacionih struktura i prilagoditi tu kvalifikacionu strukturu kroz različite prekvalifikacije i dokvalifikacije koje bi se, po našem mišljenju, morale raditi u kompanijama za poznatog poslodavca jer sve ostalo manje ima smisla. Zatim imamo zapošljavanje studenata. Taj zakon treba donijeti, zatim treba omogućiti penzionerima da oni koji mogu da rade i koji žele da rade i koji imaju još uvijek snage i volje da doprinesu, i tek onda kad iscrpimo te neke domaće mogućnosti onda se može pristupiti uvozu radne snage. To je nešto što je sasvim sigurno već nužna potreba ali sve više i više će se pokazivati. Neke procjene govore da u ovom momentu je Bosni i Hercegovini potrebno između 30 i 35 hiljada radnika. Pazite šta nam se sada dešava, zbog čitave te situacije, dešava nam se da ne odlaze samo radnici, već i poslodavci. Imamo situaciju da mnoge kompanije prave pobune u Hrvatskoj i Srbiji itd, jer je tamo situacija značajno drugačija. U Hrvatskoj vi jednog radnika iz Nepala ili iz Indije dovedete za 15 dana, kod nas vam treba najmanje osam mjeseci i to ako uopće dobijete dozvolu. Tako da je to nešto što naše političke strukture jednostavno ne razumiju zato što tamo vrlo malo ljudi ima iz realnog sektora i oni jednostavno ne pokazuju volju da naprave neki pomak”, zaključio je Smailbegović u razgovoru za naš portal.

(Source/Press)