Vijesti

KO JE BIZNISMEN IZ BIH KOJI JE FAVORIT ZA PREUZIMANJE NAJVEĆE POSLOVNE GRUPACIJE U HRVATSKOJ

[ad_1]

Okosnica agrobiznisa ovog konglomerata su Belje, Vupik i PIK Vinkovci. Ranije je grupa prodala segmet smrznute hrane (Ledo i Frikom). U okviru grupacije posluju i kompanije kao što su Konzum, Mercator, Sarajevski kiseljak, Jamnica itd.

Uz Podravku, glavni favorit za ovu ogromnu akviziciju Marko Pipunić, vlasnik Žito grupe. Pipunić se smatra najmoćnijim čovjekom u Slavoniji. On je rođen u Bosni i Hercegovini gdje je živio sve do rata i gdje se i počeo baviti biznisom, piše BiznisInfo.ba.

Ko je Marko Pipunić

Pipunić upravlja Žito grupom, pod čijim je kapom 36 većih i manjih firmi. Zbirni prihod im je, prema gruboj procjeni, veći od 600 miliona eura, a ukupno zapošljavaju više od 2.500 ljudi. Prema podacima Poslovne Hrvatske, najveća firma Žito lani je imala gotovo 400 miliona eura prihoda i više od 19 miliona eura zarade.

Lakše bi bilo nabrojati šta Pipunić ne proizvodi nego čime se sve bavi. O njegovoj snazi dovoljno govori podatak da je trenutno vodeći proizvođač svinja, mlijeka, jaja, brašna, šećera, junadi, stočne hrane itd. u Hrvatskoj.

Pipunićeva grupacija bavi se i obnovljivim izvorima energije, a u Osijeku ima i nekoliko građevinskih poduhvata u stanogradnji, a prošle godine je na velika vrata ušao u zdravstveni biznis.

Pipunića mediji vole nazivati “kraljem žita”, “kraljem pršuta” ili “najmoćnijim Slavoncem”. Koliko je utjecajan, možda najbolje ilustrira zgoda otprije osam godina. Tada je Žito grupa velikom feštom u osječkom HNK-u slavila 25 godina postojanja. Proslavi je prisustvovao i sadašnji predsjednik države Zoran Milanović, a u tom trenutku premijer, koji je samo za tu priliku, ni manje ni više, helikopterom doletio iz Zagreba, pisao je ranije Tportal.

No Pipunić se uglavnom kloni medija i ne razbacuje se svojim bogatstvom. Za svoje radnike u centru Osijeka 2011. je otvorio wellness centar.

– Mogao sam kupiti Ferrari u kojem bih sam uživao, a ovako sam svojim radnicama poklonio centar u kojem će se moći osloboditi stresa i biti zadovoljniji – izjavio je tada.

U jednom od rijetkih intervjua za časopis Poduzetnik u martu 2015. objasnio je zašto izbjegava novinare.

– Nažalost, izgradili smo društvo u kojem se uspjeh susjeda gleda sa zavišću i negativnom konotacijom jer je sigurno sve to ukrao. Ne želim da novinari mojoj djeci stvaraju krivu sliku o meni, da je tata neki tajkun i slično, da je veći i sposobniji od drugih, a tata je samo čovjek koji želi biti uspješan u svom poslu – rekao je Pipunić.

Svoj poslovni put započeo u rodnoj Modriči

Svoj prvi značajniji kapital, barem prema njegovoj priči, stekao je još prije rata. Tada je živio u rodnoj Modriči u Bosanskoj Posavini. Kratko vrijeme radio je kao referent prodaje rezervnih dijelova, a onda je 1990. s puncem otvorio privatnu firmu koja se bavila trgovinom.

– U dvije godine napravili smo ogroman skok jer smo od minimalne plaće zarađivali ogroman novac. Tada je to bio neki drugi model, zatvoreno i kontrolirano tržište, bez tržišne ekonomije, što bi značilo “snađi se” – ispričao je Pipunić za časopis Poduzetnik.

S porodicom je 1992. izbjegao u Osijek. Iste godine osnovao je Žito, firmu koja se bavila trgovinom ratarskim kulturama i repromaterijalom potrebnim za ratarsku proizvodnju.

Od tada je biznis samo rastao. Sa svim bivšim poljoprivrednim kombinatima, onima koji su sad u njegovom vlasništvu – Osijek, Valpovo i Orahovica – Pipunić je trgovao. Kad su došli u probleme, pomagao im je novčanim ili robnim pozajmicama. Zbog toga je prilikom privatizacije bio u povoljnijem položaju od konkurenata. Gotovo sve firme kupio je ili iz stečaja ili u predstečaju.

Prije tri godine Pipunić je održao predavanje studentima osječkog Fakulteta agrobiotehničkih nauka. Prvi milion sada bivših njemačkih maraka, rekao je, zaradio je s 29 godina.

– Novac je vrag. Akumulaciju ne trebaš trošiti na hedonizam, nego na loše godine – istaknuo je tad.

– Često sam se pitao kako to da sam baš ja uspio u poslu, a uzimajući u obzir to da sam vjernik, znam reći da mi je talent došao od boga i da me ta sila usmjerava u pravom smjeru. Kada bismo sve spustili na pragmatični život, rekao bih da je to intuicija i da svi mi imamo određene talente u sebi koji su nam predodređeni prema datumima rođenja i prema genetici – rekao je za časopis Poduzetnik.

Godine 2016. proglašen je za poduzetnika godine u Hrvatskoj.

Ulazak u zdravstveni sektor

Prošle godine završena su dva velika projekata Žito grupe, ukupne vrijednosti 46 miliona eura – specijalna bolnica i hotel u Čepinu u Slavoniji. Pipunić je time ušao u zdravstveni biznis na velika vrata.

Privatna specijalna bolnica na 6.500 kvadratnih metara je internacionalni medicinski centar s vodećim stručnjacima plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije te urologije, oftalmologije, ortopedije i drugih djelatnosti.

Hotel smještajnog kapaciteta od 61 jedinice, 4 zvjezdice, posebno je prepoznatljiv po wellness prostoru veličine 1.500 četvornih metara.

Pipunić je svoj motiv za ulazak u zdravstveni biznis objasnio željom da iza sebe ostavi nešto trajnije.

– U jednoj sam knjizi pročitao da ono što napraviš za sebe umire s tobom, a ono što napraviš za druge ostaje barem nešto malo duže živjeti iza tebe. Tako smo profesor Ninković i ja odlučili udružiti njegovo znanje i moj kapital da nešto ostane iza nas. Jer kapital će se ovako ili onako vjerovatno rasuti, a znanje, ako ga ne preneseš drugima, odlazi s tobom – izjavio je Pipunić ranije za Jutarnji list.

Obilne političke donacije

Pipunić je svoj poduzetnički mir kupovao izdašnim donacijama. Za vrijeme vladavine Ive Sanadera donirao je HDZ-u, a dolaskom Kukuriku koalicije na vlast okrenuo se HNS-u, stranci koja je pod svoje uzela privredni resor. U 2013. donirao im je čak 400.000 kuna, i to baš u godini u kojoj je preuzeo uljaru Čepin.

Najveća kontroverza oko njega nastala je kad mu je nepoznat neko u februaru 2008. bacio dvije bombe u dvorište porodična kuće u centru Osijeka. Motiv, izvršitelj i naručitelj ostali su nepoznati i danas.

Godine 2016. Pipunić je proglašen osobom godine u BiH.

Hayat.ba