Od srijede (10.8.) je zabranjen uvoz ruskog ugljena u Europsku uniju. Embargo je dio paketa sankcija kojim EU želi „natjerati” Rusiju da okonča rat protiv Ukrajine.

Odluka o prekidu uvoza ruskog ugljena je usvojena prije 120 dana. Tih 120 dana su dobili uvoznici ugljena iz Rusije, a to su uglavnom elektrane i industrija iz Njemačke, Poljske, Italije, Nizozemske, Španjolske i Francuske, kako bi imali dovoljno vremena u potrazi za alternativnim dobavljačima. Tih šest zemalja su (bili) najveći kupci ruskog ugljena u Europskoj uniji. Rusija je do sada, po navodima Europske komisije, u zemlje Unije isporučivala 20% svog ugljena – i tako ostvarivala godišnje prihode od oko osam milijardi eura. Zemlje EU su po navodima Eurostata uvozom iz Rusije pokrivale oko 50% svojih potreba za ugljenom. I sad to nekako moraju nadoknaditi, piše Deutsche Welle.

Alternative su pronađene, smatra Udruženje europskih opskrbljivača ugljenom Euracoal u Bruxellesu. Trgovci ugljenom su, tvrdi ova organizacija, dogovorili isporuku ugljena iz Australije, Indonezije, SAD-a i Južnoafričke Republike. A osim toga i pošiljke smeđeg ugljena iz devet drugih zemalja. Poljska također izvozi više ugljena nego do sada u susjedne zemlje.

Ima li dovoljno ugljena?

Ugljen iz prekomorskih zemalja uglavnom stiže u nizozemske luke Rotterdam i Amsterdam, te u belgijski Antwerpen. Onda se ugljen pretovari na riječne brodove, koji ga onda po Rajni ili Maasu prevoze do elektrana, željezara ili drugih kupaca. Tako je to u normalnim okolnostima.

Ali ovo ljeto s rekordnim temperaturama stvara dodatne probleme. Vodostaj rijeka je jako nizak, transport je još uvijek moguć, ali ograničen. To u praksi znači da se u ovom trenutku prevozi samo 30% uobičajene količine tereta. Ugljen se gomila u lukama. Situacija je za sada još uvijek relativno mirna, kaže nam jedan trgovac ugljenom iz Amsterdama koji ne želi da se njegovo ime pojavi u medijima. Ali velika navala, dodaje, ionako slijedi vjerojatno u rujnu i u jesenskim mjesecima.

Samantha Dart, stručnjakinja za pitanja energije iz londonske podružnice banke Goldman Sachs, u ovom trenutku ne uočava probleme s opskrbom, ali ipak napominje da bi uskoro moglo biti problema: „Ima dovoljno ugljena za ostatak ljeta, ali duža ovisnost o ugljenu kao alternativi za plin, značila bi da Europa kad-tad mora pojačati uvoz. Ruski će nam ugljen očito nedostajati zbog embarga”, rekla je ona za list “Financial Times”.

Brian Ricketts iz Euracoala očekuje da će EU ubuduće uvoziti više ugljena nego do sada kako bi nadoknadila učinak elektrana na plin. “Vjerujemo da će se to dogoditi, jer se ugljenom mora nadomjestiti i do 120 terawatt-sati proizvodnje struje za što se do sada koristio plin. Tako bi godišnje uštedjeli oko 22 milijarde kubičnih metara plina, odnosno više nego bilo kojom drugom mjerom.”

Hoće li se svi pridržavati embarga?

Po navodima trgovaca ugljenom u Rotterdamu, Amsterdamu i Antwerpenu do lipnja je istovareno više teretnih brodova s ugljenom iz Rusije nego godinu dana ranije. “Prije stupanja embarga na snagu svi su se još jednom dobro opskrbili”, kaže jedan trgovac. Od lipnja je pak uvoz ruskog ugljena drastično smanjen. Od danas bi on morao pasti na – nulu. Iz luke u Rotterdamu tvrde da tamo više nije usidren niti jedan jedini teretni brod s ruskim ugljenom.

Hoće li se embargo u potpunosti poštivati? To će se moći reći tek nakon što podatke predoče carinske uprave, smatra Ricketts iz Euracoala. “Carina dobrano kaska s objavom svojih podataka”, kaže on. Članice EU su zadužene za kontrolu uvoza u luke na svom području. “To su bile odluke koje je Vijeće EU usvojilo jednoglasno. I zato se, naravno, očekuje da zemlje članice provode ono što su same zaključile. Mi ćemo promatrati situaciju, ali ne sumnjamo da će zemlje članice poštivati embargo”, pojasnio je prošli petak u Bruxellesu Eric Mamer, glasnogovornik Europske komisije.

Rusija sada u Aziji namjerava pojačano prodavati ugljen koji više neće moći prodavati u Europu. Najveći tamošnji kupci su Indija i Kina – zemlja koja potroši 56% ugljena koji se eksploatira u cijelom svijetu. Udio EU u globalnoj potrošnji je samo oko 8%. Unija na duži rok, do 2050., planira dekarbonizaciju, odnosno želi okrenuti leđa fosilnim gorivima, što uključuje i ugljen. U ovom trenutku potrošnja fosilnih goriva pak raste, zato što se njime želi nadoknaditi ruski plin u proizvodnji struje i opskrbi toplinom. U Njemačkoj je ugljen najvažniji pojedinačni energent u procesu proizvodnje električne energije, nakon njega slijedi – vjetar. Posljednjih godina u zemljama Unije je znatno opala količina eksploatiranog ugljena, samo se u Poljskoj i Češkoj još uvijek kopa kameni ugljen.

Zbog embarga na ruski ugljen cijene tog energenta i dalje rastu. „Crno zlato” je u ovom trenutku tri puta skuplje nego prije godinu dana. Po toni 316 eura. Koncem travnja je tona ugljena koštala rekordnih 400 eura, piše Deutsche Welle.

(Jutarnji)