Kada se osvrnemo na mapu, Karaula se možda čini kao još jedno zaboravljeno selo u općini Prijepolje. No, Mujo i Razija Čaušević pokazuju da je život ovdje i dalje moguć. Iako je selo udaljeno i suočava se sa surovim zimama, oni su pronašli način da očuvaju porodičnu tradiciju stočarstva i proizvodnje kvalitetnog sira.

Razija sa toplinom govori o svim njihovim kravama koje ljeti borave na ispaši, dok Mujo ističe značaj stočarstva za ekosistem sela. “Vijekovima ovdje ljudi žive od stočarstva,” kaže Mujo.

Ono što ovu porodicu izdvaja jeste njihova sposobnost prilagođavanja izazovima. Dok su njihova djeca nastavila sa obrazovanjem i karijerom u Beogradu, Mujo i Razija su odlučili da ostanu i očuvaju naslijeđe preneseno kroz generacije.

Za Čauševiće, stočarstvo nije samo posao. To je način života. Njihova proizvodnja sira postala je poznata čak i izvan granica Bosne i Hercegovine. Razija s ponosom ističe: “Moj sir stiže čak do Sarajeva, Njemačke, Francuske…”

No, postoji i teža strana njihove priče. Državne subvencije su im olakšale život, ali Mujo smatra da je pomoć stigla prekasno. “Domaćinstva nestaju,” kaže, misleći na opći trend iseljavanja sa sela.

Ipak, među izazovima i teškoćama, postoji i ljubav. Konj Zekan je za Muju više od životinje, dok je pčelarstvo postalo važan dio njihove ekonomije. Osim toga, njihova hrabrost da ostanu na selu služi kao inspiracija mnogima i podsjeća na važnost tradicije i predanosti zemlji.

U vremenima kada mnogi napuštaju sela tražeći bolji život u gradovima, porodica Čaušević je živ primjer da, bez obzira na izazove, s ljubavlju i posvećenošću, život na selu može biti ispunjen i bogat.