Međutim, sada to postaje stvarnost, jer bh. tržištu nedostaje radne snage. Ogroman broj ljudi napustio je zemlju te su neke industrije već u problemu zbog nemogućnosti pronalaska radnika. Stoga i ne čudi što posežu za stranim radnicima.

Kako u našoj zemlji ništa nije jednostavno, tako ni ova oblast nije uređena, makar ne u cijeloj državi. Naime, u Federaciji BiH još uvijek nije urađeno ništa kako bi se ovo pitanje regulisalo, dok je u Republici Srpskoj sve prilično jasnije i lakše.

U narednom periodu bi, kako je za Klix.ba kazao Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, poslodavci iz FBiH trebali sjesti s predstavnicima vlasti kako bi im objasnili kako bi se na najbolji način mogla urediti ova oblast.

“Ukoliko se ovo pitanje ne reguliše na jedan legitiman i legalan način, počet će da raste siva zona i onda će nam se dešavati, što se ustvari već dešava u manjoj mjeri, da nam dolaze ljudi iz Turske na tri mjeseca, kao turisti, i da rade ovdje na crno ili da se u Federaciju uvoze strani radnici preko Republike Srpske, a u tom slučaju i porezi i sve ostalo onda idu RS-u”, kazao je Smailbegović.

Pojasnio je Smailbegović kako se u Federaciji BiH traži nostrifikacija diploma za radnike iz drugih zemalja, ali kaže i kako je to za pojedina zanimanja i poslove besmisleno.

“Ako nama, naprimjer, treba 50 konobara, ne možemo da nađemo radnike ovdje i hoćemo da ih uvezemo iz neke druge zemlje, nema nam smisla da se za to traži diploma o završenoj školi. Pa ni kod nas ne rade konobari s diplomom konobara. Također, nama u industriji trebaju pomoćni radnici, a to su poslovi za koje nije neophodna prethodno završena neka određena škola. Razumio bih da nam treba diploma za visoku stručnu spremu, ako trebate nekog hemijskog inžinjera, elektroinžinjera i slično, ali za zanimanja u industriji i uslugama, to nam nema smisla”, istakao je Smailbegović.

U Republici Srpskoj, kaže, sve je mnogo jednostavnije, te se već dešava da radnici iz Turske i Bangladeša dolaze i obavljaju određene poslove.

“Bitno nam je da se otvori mogućnost, da se zakonski reguliše da je taj proces fleksibilan. S obzirom na to da smo tek krenuli u taj proces, ne znam da li ćemo dobiti podršku vlasti, ali se nadamo da ćemo naići na razumijevanje. Ovdje je pitanje i percepcije, zašto mi želimo da uvozimo radnu snagu? Nije nama cilj da dobijemo jeftine radnike, već je u određenim granama danas zaista teško naći radnika iz BiH. Mi ovdje pričamo o uvozu deficitarne radne snage. Primjera radi, radnici iz građevinskog sektora iz BiH su uglavnom otišli na Zapad, ovdje je sada ostalo poluprazno. To su sve ove zanatske djelatnosti u građevini, od molera, tesara, keramičara, stolara i tako dalje. Tu su i konobari, spremačice i drugi poslovi”, kazao je Smailbegović.

Najlakše bi nam, kaže on, bilo uvoziti radnike iz Turske, s obzirom i na blizinu, ali i na sličnost mentaliteta, a nakon Turske, potencijalne zemlje su i Indija, Bangladeš, Pakistan, Nepal, Filipini i druge. Kako bi se ovo pitanje riješilo i kako se sivo i nelegalno tržište ne bi širilo, Smailbegović poručuje kako je neophodno da se ova oblast što prije uredi.

U Republici Srpskoj, pojasnio nam je Saša Trivić, predsjednik Unije Udruženja poslodavaca Republike Srpske, Vlada RS-a odobri godišnju kvotu broja radnika koji se mogu uvesti, koju predloži Zavod za zapošljavanje, nakon čega poslodavci mogu tražiti radnike i van države.

“Međutim, ono što se trenutno dešava je da se uglavnom radi ilegalno, jer poslodavci nisu dobro informisani o tome kako izgleda cijeli taj proces. Stoga smo mi pokrenuli pilot projekt s Ministarstvom rada, da se utvrdi koji su to sve koraci, kako to sve izgleda i da se izda jedan priručnik za sve poslodavce kako bi se spriječilo da ljudi rade na crno. Trenutno se dešava da ljudi dođu kao turisti u BiH na dva-tri mjeseca pa rade i onda se vrate nazad zu svoju zemlju, a dođu drugi, dok radne dozvole omogućavaju boravak od godinu dana”, kazao je Trivić.

Dakle, poslodavac koji u Republici Srpskoj želi da zaposli radnika stranca prvo mora vidjeti da li na biroima za zapošljavanje ima nezaposlenih radnika s potrebnim kvalifikacijama.

“Dešava se da na birou bude nezaposlena osoba, naprimjer mesar koji je u tom trenutku potreban poslodavcu, ali kada stupe u kontakt s njim, on ne želi da radi i onda su poslodavci u problemu. To je dalje stvar dobre volje da li će vam biro dozvoliti ili neće da dovedete stranog radnika, ali mogu tražiti i da dovedemo radnika s diplomom mesara, što je rijetkost da neko ima, uglavnom se tu radi o priučenim mesarima i onda se mora mijenjati zakon gdje moramo staviti da je on fizički radnik. Dešava se često i da za njih postavljaju uslov da moraju znati jezik ili nešto slično. Zbog toga smo mi i ušli u proces da utvrdimo kako se ponaša zavod, može li se to pojednostaviti, ali hoćemo i da imamo priručnik koji će pomoći poslodavcima i objasniti im na koji način mogu dovesti radnika iz neke druge zemlje”, kazao je Trivić te dodao kako nakon završenog i dogovorenog posla sa zavodom, poslodavci još moraju dobiti i dozvolu Službe za poslove sa strancima.

Trivić je istakao da poslodavci ne idu za jeftinom radnom snagom, nego za radnom snagom uopšte, a kaže da su se oni koji su do sada dolazili iz Turske pokazali kao veoma dobri radnici. Međutim, sve to još uvijek nije u potpunosti legalno, što dovodi i poslodavce u određeni rizik, ukoliko, primjera radi, neko napravi neko kriminalno djelo, nastrada na gradilištu ili se razboli.

Zbog jednostavnijih procedura u Republici Srpskoj, gdje se sve rješava na nivou opština, već su zabilježeni slučajevi gdje su privrednici iz Federacije registrovali firmu u ovom entitetu i obavljali poslove u Federaciji sa stranim radnicima, a kako se to ne bi dešavalo u narednom periodu i češće, neophodno je, kaže Smailbegović, da se što prije donese uredba i u Federaciji i da se omogući poslodavcima uvoz radnika iz drugih zemalja.