Vijesti

Ukoliko ne bude zaštite domaće proizvodnje, ona će biti potpuno ugašena

Mlinari još uvijek neće da se izjasne. Zasad je jedino sigurno da će cijene usklađivati s onima u regionu

- Tekst se nastavlja nakon oglasa -
- Kraj oglasa -

Za svega nekoliko dana počinje žetva hljebnog žita. Cijena i ove godine nepoznata. Po svemu sudeći, ni ove godine proizvodnja se neće isplatiti uprkos procjenama da će prinos biti iznad prosjeka. Broj ratara koji su ove godine ušli u jesenju sjetvu prepolovljen je. Ukoliko ne bude zaštite domaće proizvodnje, upozoravaju, ona će biti potpuno ugašena.

Žetva na pragu, cijene ni u najavi. Uzalud su ratari apelovali, tražili zaštitu domaće proizvodnje, prijetili protestima. U konačnici, pri formiranju cijena neće učestvovati. A po svemu sudeći, neće ni znati visinu otkupne cijene, do samog dana predaje hljebnog žita u mlinove.

– Sve je otišlo. Cijene su nenormalne. Sad kad bude otkup pšenice oni će opet dati da mlinari odrede cijenu, a nama po 30 maraka plate pšenicu. A uložili smo… – priča proizvođač Slaviša Kojić.

Mlinari još uvijek neće da se izjasne. Zasad je jedino sigurno da će cijene usklađivati s onima u regionu.

– O cijeni je prerano govoriti. Pokazatelj će biti kakva bude cijena u regionu, plus transport. A možda se potrudimo pa da i koji fening doplatimo proizvođačima, da ih stimulišemo – kaže vlasnik mlina Zoran Stojanović.

Pri usklađivanju cijena s regionom nije uzeto u obzir, tvrde ratari, da je proizovodnja u regionu znatno jeftinija. Cijene repromateriala čak trostruko niže, a za razliku od naše, zemlje regiona adekvatno podržavaju svoje ratare kroz subvencije. Kod nas, zasad, samo obećanja.

– Tamo su repromaterijali dosta jeftiniji i cijena koštanja je manja, i nije im problem ni da je manja, a ovdje kod nas zbrka. Ni država ne stoji iza poljoprivrednog proizvođača. Daju oni nama kobajagi podsticaje, ali ih niko nije dobio. Džaba su oni obezbijedili kad nam nisu isplatili – ističe Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.

– Ono što je do Ministarstva jeste da ćemo isplatiti naših 300 maraka po hektaru, a to bi trebalo biti do početka žetve, eventualno, početka jula mjeseca – poručuje pomoćnik ministra poljoprivrede RS-a Zoran Maletić.

U obećanja su, kažu, odavno prestali da vjeruju. Spas ratarima bilo bi skladištenje pšenice, gdje bi mogla čekati na bolju cijenu, no većina ih nema skladišne kapacitete. Zasad, jedinu korektnu ponudu ratarima pružio je bijeljinski Žitopromet, koji je ove godine ponovo otvorio svoje kapije za prijem hljebnog žita. Tvrde, izaći će ratarima ususret, jer u svojim ambarima imaju kapaciteta za 40.000 tona.

– Svi će moći sa njive direktno skladištiti u naše silose, a onda ćemo se dogovarati kako da završimo tu trgovinu. Biće jedna od varijanti da odmah ujutro dođu i naplate svoju pšenicu, druga da mogu zamijeniti za naše proizvode, kao i da mogu besplatno skladištiti dok se ne odluče za neku cijenu koja u jednom trenutku bude njima zadovoljavajuća – objašnjava Slaviša Mijatović, direktor Mlinsko-pekarske industrije “Novi Žitopromet”.

Zbog nepostojanja robnih rezervi proizvodnja hljebnog žita u BiH na rubu je opstanka. Podsjetimo, godinama unazad, mlinari su svoje ambare punili pšenicom iz uvoza, tačnije iz starih robnih rezervi Mađarske i Srbije, dok je domaća pšenica propadala.

Republika Srpska nema Robne rezerve, ali ima zakon koji ih definiše, na državnom nivou one postoje, no, tvrde farmeri, kao da ih i nema. Zbog ovakve agrarne politike u posljednjih pet godina samo na području Semberije oko 8.000 ratara odustalo je od proizvodnje hljebnog žita.

- Tekst se nastavlja nakon oglasa -
- Kraj oglasa -