Ali globalno zatopljenje prijeti opskrbi kafe u svijetu. Temperature rastu, a obrasci padavina se mijenjaju širom Južne Amerike, centralne Afrike i jugoistočne Azije, gdje se uzgaja većina kafe u svijetu. Do kraja stoljeća između 35% i 75% zemlje za uzgoj kafe u Brazilu, najvećem svjetskom proizvođaču, moglo bi biti neupotrebljivo, prema nedavnom radu u Science of the Total Environment Cássia Gabriele Dias, inžinjerke poljoprivrede ma Federalnom univerzitetu Itajubá u Brazilu, piše Economist, prenosi Raport.ba.

Drugi rad, objavljen 2015., zaključio je da će do 2050. između 43% i 58% svjetskog zemljišta za uzgoj kafe biti neprikladno, ovisno o tome koliko visoko raste nivo stakleničkih plinova. Dio tog gubitka bit će nadoknađen jer se drugi komadići zemlje, trenutno prehladni za kafu, zagriju. Nove plantaže mogle bi pustiti korijenje u južnoj Kini, na primjer, ili na sjevernoj obali Meksičkog zaljeva. Ali malo je vjerovatno da će nadoknaditi manjak.

Problem je u tome što je kafa izbirljiva biljka – a to je posebno kafa arabica, čija zrna čine 70% svjetske proizvodnje. Najbolji prinosi postižu se kada temperature tokom cijele godine ostanu između 18°C i 23°C. Mnoga mjesta na kojima se uzgaja već su pri vrhu tog raspona. Osjetljiva je na bolesti kao što je hrđa na kafi (gljivična infekcija) i napade bobičastih insekata koji polažu jaja unutar zrna koja rastu. Očekuje se da će se oboje lakše širiti u toplijem svijetu.

Poljoprivrednici koji uzgajaju Robustu (Coffea canephora), žilavu, gorku rođakinju Arabice, imaju malo manje razloga za brigu. Robusta voli više temperature. Ali snobovima kafe ne sviđa se okus. Zrna robuste postižu nižu cijenu od arabice, a najviše se koriste u instant kafi. Za ljubitelje kafe, stoga, rješenje nije prijeći na robustu, već spasiti arabicu.

Naprijed i naviše

Jedna od opcija je jednostavno kretanje uzbrdo. Ako su ostale stvari jednake, temperature padaju za oko 0,7°C na svakih 100 metara nadmorske visine. Tanzanija, na primjer, ima značajna područja zemlje od 150 do 200 metara iznad mjesta gdje se trenutačno uzgaja arabica koja bi trebala biti dobra za uzgoj kafe kako temperature rastu. U Etiopiji su neki farmeri već pomaknuli svoje plantaže čak 600 metara više.

Ali veća nadmorska visina obično znači strmije padine i plića tla, što povećava brzinu ispiranja hranjivih tvari kišom. Njihova zamjena umjetnim gnojivom je skupa. Viši obronci također su često prekriveni gustim šumama bogatim vrstama. Njihovo rezanje kako bi se napravilo mjesta za biljke kafe možda nije kompatibilno s klimatskim obećanjima zemlje. A preseljenje se ne može napraviti preko noći. Novim plantažama potrebno je pet ili više godina da proizvedu dobru žetvu. Za mnoge male posjednike to nije opcija.

Druga mogućnost je promjena načina gospodarenja postojećim nasadima. Biljke kafe su relativno niske i evoluirale su da žive u sjeni ispod krošnje šume. Zaista, tako su se izvorno uzgajali. Ali kako je potražnja rasla u 20. stoljeću, farmeri su uklanjali viša stabla kako bi na svoju zemlju postavili više biljaka kave. Sada neki ovim starim tehnikama daju drugi pogled.

Prošle godine Nicholas Girkin, ekološki naučnik sa Univerziteta u Nottinghamu, objavio je rad u kojem je pregledao ove historijske tehnike “agrošumarstva”. Dr. Girkin i njegove kolege primjećuju da sjena koju stvara viša stabla pomaže u sprečavanju da biljke kafe ne izgore tokom vrućine. Reinhold Muschler, ekolog u Centru za istraživanje tropske agronomije u Kostariki, ima dokaze koji upućuju na to da sjena usporava proces sazrijevanja, poboljšavajući veličinu i okus zrna kafe.

Dr. Girkin također navodi dokaze da stabla pružaju domove korisnim predatorima i oprašivačima. Studija u Keniji zaključila je da plantaže u sjeni drveća s prisutnim oprašivačima daju 10,8% više bobica kafe po grani od plantaža bez sjene. Predatorski šišmiši, ptice i kukci koji svoje domove čine na drveću rado će se gostiti štetočinama kao što je insekat.

Drveće može privući majmune koji jedu plodove kafe. No dr. Girkin napominje da dokazi upućuju na to da su ti gubici više nego nadoknađeni pozitivnim učincima drveća. Što se tiče činjenice da drveće izvlači vodu i hranjive tvari iz istog tla kao i biljke kafe, pitanje je da li to uzrokuje probleme. Sjena i vlažnost koju pružaju smanjuju količinu vode koju biljke kafe gube isparavanjem, što bi moglo nadoknaditi.

A tu je i oportunitetni trošak samih stabala. Njihovim dodavanjem ostavlja se manje prostora za biljke kafe, što je bio razlog zašto su ih poljoprivrednici uopće posjekli. S druge strane, nekoliko vrsta drveća koje dobro rastu na plantažama kave daju vlastite usjeve, poput banana ili avokada, koje farmeri mogu prodavati uz svoja zrna. A više stabala znači više otpadaka od lišća, što može pomoći da hranjive tvari ostanu zaključane u tlu.

Kako god se ravnoteža troškova i koristi potresala, agrošumarstvo može ići samo tako daleko. U mnogim dijelovima svijeta klimatski modeli sugeriraju da će temperature na kraju jednostavno postati previsoke da bi se osjetljiva Arabica mogla nositi s njima. To znači da će se, ako se uzgoj kave želi nastaviti, samo zrno morati promijeniti.

Arabica i Robusta nisu jedine vrste kafe. Poznato ih je oko 130, no većina je zanemarena ili zaboravljena zahvaljujući neukusnim okusima, slabim prinosima ili malim zrnima graha. Jedan čovjek koji ih nije zaboravio je Aaron Davis, botaničar u Kraljevskim botaničkim vrtovima u Kewu u Britaniji. Svjestan opasnosti s kojom se suočavaju glavne kulture kave, dr. Davis uči sve što može o tim izgubljenim vrstama.

Historijski zapisi pokazuju da su mnoge cvjetale u sredinama toplijim ili sušnijim od onih u kojima sada rastu Arabica i Robusta. Jedan izvještaj koje je 1834. napisao George Don, škotski botaničar, opisuje vrstu kave poznatu kao Coffea stenophylla za koju je otkrio da raste samoniklo u Sierra Leoneu. Šolja skuhana od bobica biljke, napisao je, bila je čak bolja od one skuhane od arabice.

Izgubljeno i nađeno

Zaintrigiran, dr. Davis krenuo je u potragu. On i njegovi kolege otkrili su da vrsta još uvijek raste u Sierra Leoneu. Također su uspjeli ući u trag još jednoj izgubljenoj vrsti. Poznata kao Coffea affinis, također je bila zapažena (ovaj put 1925.) zbog svog ugodnog okusa. Obje vrste dolaze iz vrućih i sezonski suhih nizinskih brežuljaka Sierra Leonea, što ukazuje na to da se vjerojatno mogu nositi s toplijim podnebljima nego Arabica ili Robusta. Bila je sreća što je dr. Davis pronašao biljke kad je to učinio, jer gubitak staništa znači da objema prijeti izumiranje.

Godine 2021. dr. Davis objavio je rad u kojem je otkrio da je, u poređenju s brazilskom arabicom, C. stenophylla bila voćnija, imala je bolju kiselost i složeniji profil okusa — iako nešto manje ovih karakteristika od etiopske arabice. U slijepom testu okusa, suci koji su dobili C. stenophylla mislili su da piju Arabicu 81% vremena. Dr. Davis kaže da je C. affinis pokazao slične okuse.

Podnošljivost na toplinu i lijep okus nisu jedine važne osobine. Coffea dewevrei, poznata kao Excelsa, lako se uzgaja, daje visok prinos i ima dobar okus. Njegova najveća prednost mogla bi biti njegova otpornost na gljivicu hrđe kafe. Otkriven je 1902. godine u današnjoj Demokratskoj Republici Kongo. C. deweveri brzo je postala dominantna kultura kave u dijelovima središnje Afrike. Ali 1933. dogodila se katastrofa. Pojavila se nova bolest nazvana venuće kafe, koja je uništila usjeve i ostavila poljoprivrednike u siromaštvu. Odustali su od Excelse i fokusirali se na arabicu i robustu.

Sada, s klimatskim promjenama koje hrđu čine ozbiljnijim problemom, istraživači poput dr. Davisa daju Excelsi još jedan pogled. Iako granice njezine otpornosti na toplinu još nisu poznate, jasno je da može podnijeti više temperature od Arabice i Robuste. Također se čini da je otpornija na sušu od Robusta.

S druge strane, od cvjetanja do ploda potrebno je 11-12 mjeseci, u poređenju sa samo devet mjeseci za Arabicu. Njegove su bobice čvršće pričvršćene za grane, što znači da im je potrebno više truda da se uberu – problem je još veći činjenicom da je viša od mnogih drugih vrsta kafe, zbog čega farmeri moraju koristiti ljestve. A uvenuće je i dalje slabo razjašnjeno – iako rad objavljen u junu sugerira da bi više temperature mogle tu konkretnu bolest učiniti manjim problemom.

Drugim riječima, nije pronađena nijedna vrsta koja bi mogla poslužiti kao zamjena za Arabicu. Umjesto toga, nadamo se da bi mješavina genetskog inženjeringa i staromodnog križanja mogla omogućiti prijenos osobina iz ovih ponovno otkrivenih vrsta u Arabicu – ili pomoći presađivanju osobina Arabice u novu vrstu. Dr. Davis provodi dva istraživačka projekta koji imaju za cilj učiniti upravo to, iako nerado daje detalje. Rad koji sadrži najopsežniji genom arabice dosad objavljen, a koji se pojavio u časopisu Nature 23. januara, trebao bi pokrenuti stvari.

Ali proći će neko vrijeme dok takav posao ne urodi grahom. Dr. Dias sa Univerziteta Itajubá kaže da bi mogla proći decenija ili više između predlaganja nove sorte kafe i njenog odobrenja za komercijalnu upotrebu. Ona tvrdi da Brazil mora poduzeti hitnije mjere, pomaknuvši neke farme uzbrdo dok drugi usvajaju agrošumarstvo. To bi moglo kupiti vrijeme naučnicima da smisle biljku kafe koja može uspijevati u toplijem svijetu.

(E.F./ Raport)