ONE SU EKSPERTI U PREŽIVLJAVANJU Banjalučanke otkrile „cake“, evo gdje kupuju kako bi uštedile
Malo ko dobije na račun platu za koju kažu da je prosječna. Činjenica je da je daleko više onih koji rade za itekako manje iznose. Potrošačka korpa nam je svima manje-više ista. Da li smo onda eksperti u preživljavanju?
Platu „pojedemo“! Šta ostane?
Izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” iz Prijedora Murisa Marić izjavila je da prosječna porodica u Republici Srpskoj više od 80 odsto svog mjesečnog kućnog budžeta potroši na hranu i komunalne troškove, uključujući i troškove prevoza, što je daleko više od evropskog prosjeka koji iznosi oko 60 odsto.
I prema podacima Saveza sindikata, potrošačka korpa u Srpskoj je u februaru ove godine iznosila čak 2.430 maraka, dva puta više od prosječne plate.
I iz njihovih podataka je vidljivo da troškovi za hranu predstavljaju najveći mjesečni izdatak sadržan u ovoj potrošačkoj korpi – 1.082 marke (44,68 odsto).
Kalkulisanje od 0 do 24
Šta kažu građani? Njih statistika ne zanima. Žive kako znaju i umiju. Većina je godinama umijeće preživljavanja dovela do savršenstva, nažalost.
– Ne sjećam se kada sam bezbrižno otišla u kupovinu. Svaki put kalkulisanje. Pratim akcije po marketima, kupujem na tri-četiri mjesta. Negdje je meso povoljnije, negdje povrće, negdje higijenske potrepštine – rekla je Banjalučanka Gordana M.
Kako dodaje, nerijetko kupuje i u drugim opštinama. Kada je, dodaje, put nanese u Čelinac, Prijedor, Prnjavor ili Laktaše, kupovinu obavi tamo.
Za sedmičnu „podmiru“ tako uštedi oko 50 KM.
– Banjaluka je definitivno najskuplja. Da je gorivo jeftinije isplatilo bi se ići u druge opštine u nabavku – ističe.
„Jeftine“ trgovine
Ipak, način da jeftino pazare u svom gradu pronašli su i pojedini Banjalučani. Na nekoliko lokacija otvorene su outlet trgovine, a cijene pojedinih artikala šokiraju kupce.
– Koleginica mi je preporučila ovu trgovinu i prijatno sam se iznenadila. Za otprilike 60 KM sam kupila četiri kese namirnica. U pojedinim marketima za toliko novca nekada jedva napunim jednu. Suhomesnati proizvodi su veoma povoljni, a o deterdžentima, sredstvima za ličnu higijenu i slatkišima da ne govorim – rekla je Ana P.
Predrasude ne dotiču one koji kupuju u ovom trgovinama. Ako je nešto pri isteku roka trajanja, ne smeta, ionako se kupovina obavlja za nekoliko dana.
Koliko su ove prodavnice postale popularne govori podatak da je od otvaranja do zatvaranja gužva na kasi, a da se zaključiti da kupuju i oni koji imaju manje, ali i oni sa više novca u novčaniku.
Slično je i sa trgovinama polovne bijele tehnike i namještaja, a oni koji su kupovali na ovim mjestima kažu da uštede i do nekoliko stotina maraka.
Markirana odjeća po 5 KM
U posljednjih nekoliko godina aktuelne su i prodavnice polovne odjeće. Radnice u ovim trgovinama u šali kažu da kod njih kupuju čak i doktorice.
Maja S. se u Banjaluku doselila prije godinu dana, a za kratko vrijeme je postala stalni mušterija u trgovinama ovog tipa.
– Primijetila sam da Banjalučanke imaju besprijekoran stil. Puno je žena obučenih u poznate dizajnerske marke. To mi je bilo malo čudno, a onda sam čula da se većina njih oblači u ovim radnjama. Obišla sam nekoliko i kupila „tonu“ odjeće za 50-ak KM. Sada sam redovna mušterija. Ne pamtim kad sam ušla u neki butik, jer nakon ovih radnji druge mi djeluju bezobrazno skupe – istakla je.
S njom se slažu i ostale naše sagovornice. Kako naglašavaju, za onoliko novca koliko bi kupile jedan komad odjeće, u second hand radnjama obuku cijelu porodicu. A kvalitet ove odjeće i nove ne može se porediti.
Pola kupovina – pola akcija
Nekada je za pohvalu bila žena koja od marke napravi dvije. Danas je izgleda to potreba svake. Ali, ne da se množi „bogatstvo“ nego da se uštedi na svemu, kako bismo imali koliko-toliko normalan život.
– U početku me je to nerviralo, ali vremenom sam prihvatila da je „kalkulisanje“ pod moranje. Četvoro nas je u porodici i nema šanse da preživimo od dvije plate, a da ne kalkulišemo. Djeca idu u školu, a mi roditelji smo se odrekli svega kako oni ne bi osjetili kakva je nemaština. Ako u toku mjeseca na bilo koji način uspijem na „uštinem“ bar 200 KM, zadovoljna sam jer onda djeci priuštim nešto što inače ne bih mogla – kaže naša sagovornica i dodaje da redovno prati akcije i popuste, pa tad kupuje većinu stvari.
„Srećne“ dobitnice
Snježana B. je maksimalno iskoristila društvene mreže kako bi sebi priuštila neke stvari koje inače ne može da kupi.
– Drugarice me već prozivaju za nagradne igre koje igram, ali obraduju se kada i one nešto dobiju. Pratim razne stranice i „igram se“. Do sada sam u nekoliko navrata dobila skupocIjene parfeme, a bilo je tu i pregleda u privatnim zdravstvenim ustanovama, frizura, cipela, ulaznica za predstave i koncerte… – ističe i dodaje da bi ipak srećnija bila da može da ode i jednostavno plati ili kupi nešto za svoju dušu.
Da li ćemo ikada živjeti od plate?
Naše sagovornice same za sebe kažu da su eksperti u preživljavanju. Nijedna nije ponosna na tu titulu, ali ponosne su na kraju dana kada uspiju da imaju iole normalne uslove života.
– Odrastala sam u sistemu u kojem se moglo lijepo živjeti od plate. Sjećam se kako su to bila bezbrižna vremena. Roditelji su radili, imali smo dovoljno. Radilo se, gradilo, išlo na more… Ukratko, nije se oskudijevalo. Otkad sam zasnovala svoju porodicu, jedva sastavljam kraj sa krajem i jedina mi je želja da dođe vrijeme kada nećemo razmišljati kako preživjeti do kraja mjeseca – rekla je jedna od njih.
BONUS VIDEO:
Objava ONE SU EKSPERTI U PREŽIVLJAVANJU Banjalučanke otkrile „cake“, evo gdje kupuju kako bi uštedile prenesena sa portala Aloonline.ba.
